Na početku misnoga slavlja biskup je istaknuo simboliku liturgijskoga slijeda po kojemu se odmah nakon Božića slavi blagdan prvoga mučenika. Naglasio je kako se time vjernike uvodi u cjelovito otajstvo Kristova života. „Zanimljivo je kako odmah poslije Božića slavimo mučeništvo – otajstvo u koje ulazimo poput onih koji su slijedili Isusa Krista ne samo u njegovu rođenju, u radosti, nego i u njegovu trpljenju, patnji, križu i smrti“, rekao je biskup.

Dodao je kako je riječ o „potpunoj ljubavi“ koju je sveti Stjepan posvjedočio svojim životom, riječima i smrću, kao mladić koji se opredijelio za Isusa Krista. Istaknuo je da su se okupili kako bi molili za snagu da nastave put svetoga Stjepana te da se božićno otajstvo u njima ostvari kroz darivanje, žrtvu i odricanje.

U homiliji se biskup osvrnuo na naviješteni evanđeoski ulomak u kojem Isus upozorava svoje učenike da će zbog njegova imena biti progonjeni i da će ih svijet zamrziti. Podsjetio je da se ta Isusova upozorenja ostvaruju kroz svu povijest u životu prve Crkve, kako to opisuju Djela apostolska. Nakon Kristove smrti i uskrsnuća apostoli nastavljaju propovijedati i svjedočiti evanđelje, a zbog potreba zajednice biraju sedmoricu uglednih muževa za službu, među kojima je bio i Stjepan.

Naglasio je da je Stjepan, kao đakon i propovjednik, otvoreno naviještao Krista, što je izazvalo protivljenje. „To nekima i danas ne odgovara. Mrziteljima i neprijateljima Isusa Krista to nije odgovaralo“, rekao je, podsjetivši da je Stjepan zbog toga bio kamenovan. U tom događaju, istaknuo je biskup, vidi se kamo vodi mržnja i nasilje kada su usmjereni prema drugome.

Govoreći o aktualnosti Stjepanova svjedočanstva, biskup je upozorio da se neprihvaćanje drugoga može pojavljivati i danas. „Možda se to događa i danas među nama, u našim stvarnostima – ne u ovom obliku, ali u blažem – kada ne prihvaćamo tuđu riječ, misao, stav, drugačije ponašanje ili pristup“, rekao je, dodavši da takvo odbacivanje često proizlazi iz osjećaja ugroženosti te može prerasti u neprijateljstvo i mržnju.

Propovjednik je istaknuo da Stjepanovo mučeništvo pokazuje što se događa kada čovjek robuje vlastitom egu, oholosti i osjećaju vlastite veličine. Istodobno, sveti Stjepan ostaje uzor vjere i ustrajnosti za sve vjernike. „Svjedočanstvo njegove vjere poziva nas da i mi svjedočimo vjeru poput njega“, naglasio je biskup, ističući važnost vjernosti uvjerenju koje je utemeljeno na ljubavi prema Bogu, a ne na mržnji ili oholosti.

Podsjetio je da je Stjepan živio za Boga, za Istinu i za nju umro, te je pozvao vjernike da i sami budu spremni živjeti i, ako je potrebno, žrtvovati se za Istinu, podsjećajući na Isusove riječi: „Ja sam Put, Istina i Život.“ U tom je kontekstu poručio da mržnja i neprijateljstvo nisu jači od ljubavi prema Bogu, kao ni da nevjera nije jača od vjere. Posebno je istaknuo potrebu molitve za neprijatelje, ali i ustrajnosti u vjernosti Božjoj istini i ljubavi.

Na završetku homilije biskup je pozvao okupljene na molitvu za jakost u vjeri, osobito za sve koji danas na različite načine trpe zbog vjernosti Kristu i Crkvi. Zazvao je zagovor Blažene Djevice Marije, Kraljice mučenika, kako bi vjernici mogli biti vjerodostojni svjedoci Radosne vijesti koja je započela u Betlehemu, nastavila se u Kristovu životu, muci i uskrsnuću te se nastavlja do danas.

Na kraju misnoga slavlja biskup Ivo uputio je čestitke svima koji toga dana slave imendan, zazivajući zagovor svetoga Stjepana. Posebnu zahvalu uputio je mladima u asistenciji koji redovito sudjeluju u liturgijskim slavljima i pomažu u službi oltara i drugim crkvenim potrebama.

Podsjetio je kako su đakoni u prvoj Crkvi, poput svetoga Stjepana, bili izabrani da služe siromasima, udovicama i potrebitima te je istaknuo da je služenje kod oltara dar. Zahvalio im je na njihovoj ustrajnosti i doprinosu, naglasivši da svojim služenjem pomažu i svećenicima i biskupu u svakom slavlju i u brojnim drugim potrebama.