Koncert je priređen u čast 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, a uklopio se i u širi obljetnički kontekst godine: 120. obljetnicu Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja te 60. obljetnicu Župe sv. Pavla apostola u zagrebačkom Retkovcu, koja je bila organizator događaja.

Program je bio u cijelosti posvećen sakralnoj glazbi u njezinu izvornom, liturgijskom značenju: starim crkvenim napjevima iz „Cithare octochorde“, gregorijanskim napjevima zapadne Crkve te skladbama za orgulje.

Izvedbu su ostvarile magistre crkvene glazbe Iva Denona, gregorijanistica, i Petra Hrvačić, orguljašica, pri čemu su glas i orgulje imali ravnopravne, ali različite uloge unutar programa.

Središnji dio koncerta činili su stari crkveni napjevi – napjevi iz „Cithare octochorde“ i gregorijanski korali, dok su orgulje bile zastupljene i samostalnim točkama, uključujući skladbe fra Kamila Kolba i Borisa Papandopula, koje su u zvukovnom smislu suvremenije, ali sadržajno ostaju unutar sakralnog konteksta.

Pjevanje se odlikovalo jasnoćom melodijske linije, sigurnošću intonacije i smirenim odnosom teksta i glazbe, bez naglašene izvedbene gestike, u skladu s naravi gregorijanskoga pjevanja. Orguljske točke oblikovane su samostalno i promišljeno, s jasnim osjećajem za prostor, registraciju i stilsku raznolikost programa.

Takva raspodjela omogućila je da koncert djeluje kao uravnotežena cjelina, u kojoj se vokalna i instrumentalna tradicija međusobno ne podupiru hijerarhijski, nego se nadopunjuju u smislu i zvuku. U vremenu brzih promjena takav povratak „glasu Crkve“ podsjeća da se tradicija čuva ponajprije živom izvedbom i pažljivim slušanjem.