Ekumensko bogoslužje predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, evanđelje je navijestio đakon Herman Zinsou Kodjo, a prigodnu homiliju je uputio gvardijan osječke kapucinske crkve i samostana, fra Juro Šimić, OFMCap.

Prisutne predstavnike Crkva i crkvenih zajednica predstavio je prof. dr. sc. Antun Japundžić, predsjednik Ekumenske koordinacije osječke regije i profesor Ekumenske teologije na KBF-u u Đakovu, a sudjelovali su: predstavnici Srpske pravoslavne Crkve – izaslanik Heruvima Đermanovića, episkopa osječkopoljskog i baranjskog – protojerej Aleksandar Đuranović, arhijerejski namjesnik, paroh osječki te potpredsjednik Ekumenske koordinacije, a uz njega i đakon pri hramu sv. oca Nikolaja u Tenji Slobodan Gajdašević. Zatim vlč. Darko Tušić, pastor Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Republici Hrvatskoj i tajnik Ekumenske koordinacije, kao i članovi koordinacije: uime Branka Berića, biskupa Evangeličke crkve u RH, prisutan je bio dr. sc. Samir Vrabec, svećenik u Evangeličkoj crkvenoj općini Osijek, zatim nadglednik/biskup Crkve Božje u RH Matej Lazar Kovačević – u pratnji Martina Kovačevića, đakona u Crkvenoj općini Tordinci, vlč. Ivan Jurić, župnik Župe Uzvišenja sv. Križa u Retfali te đakon u istoj župi Karlo Strišković, vlč. Ante Šiško, župnik osječke Župe sv. Ćirila i Metoda te Krešimir Stjepan Pećar, potpredsjednik Katoličke laičke zajednice „Molitva i Riječ“.

Prisutan je bio i župnik konkatedralne Župe sv. Petra i Pavla Matej Glavica te župni vikar iste župe Filip Sertić, fra Josip Patrčević, OFMCap, kao i mr. sc. Ljubomir Sturko, župnik Grkokatoličke župe Krista Kralja u Osijeku. Ekumenskom bogoslužju nazočile su i redovnice grada Osijeka: Marijine sestre od čudotvorne medaljice, Milosrdne sestara Sv. Križa, Bazilijanke te članice Svjetovnog instituta Obitelj malih Marija.

Ekumensko bogoslužje sastojalo se od ulaznog ophoda, Molitve Gospodnje i uvoda, himna svjetla i kajanja uz paljenje uskrsne svijeće, molitve i znaka mira, službe riječi s homilijom te predstavljanjem i obraćanjem predstavnika kršćanskih crkava. Uslijedio je himan i znak svjetla te „podjela svijetla“ s uskrsne svijeće svima prisutnima koji su držeći upaljene lučice u rukama izrekli ispovijesti vjere. Završni dio obuhvatio je molitvu vjernika te Molitvu Gospodnju i otpust, a sve su skladnim pjevanjem animirali bogoslovi đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa uz instrumentalnu pratnju i vodstvo mo Ivana Andrića, voditelja Nadbiskupijskog ureda za crkvenu glazbu i regens chori u katedrali sv. Petra u Đakovu.

„Sjetimo se, braćo i sestre, da se i ovim susretom uključujemo u dragocjeno djelo, kojim smo pozvani nositi navještaj mira i za nj svjedočiti koracima pomirenja i obnove zajedništva. Spomenimo se da smo dionici velikoga mnoštva, koje sabrano iz svakoga naroda, i plemena, i puka i jezika (Otk 7,9), unatoč rani razdijeljenosti, čezne i vapi za jedinstvom“, rekao je uvodeći u bogoslužje biskup Ćurić te prenio izraze zajedništva i srdačne pozdrave nadbiskupa đakovačko-osječkog Đure Hranića.

„Spomenimo se Krista i apostola jer smo pozvani – najprije i najviše – obnavljati se istinom i snagom vjere koja nam je predana. Spomenimo se ljubavi i vjernosti (Ps 85,11), provjeravajući u njima sve korake svoga života i krsnog svjedočanstva, radosni što smo krštenjem združeni s Kristom i što smo Njega odjenuli. U tom svjetlu gledamo na događaje i svjedoke – časne pregaoce na putu hoda prema kršćanskom jedinstvu. U srcu prebiremo značenje nedavnoga prizora (28. studenoga 2025.) sabranih crkvenih pastira u drevnoj Niceji, na spomen 1700. obljetnice Nicejskoga koncila. Kako se ne spomenuti 7. prosinca 1965., dana kad su obostrano uklonjene ekskomunikacije ‘velikoga raskola’ između kršćanskoga Istoka i Zapada, činom pape sv. Pavla VI. i carigradskoga patrijarha Atenagore? Nadahnjuju li nas, vode li nas ti vrijedni primjeri? I oni koji su nam još bliži, ovdje u našim krajevima, među mnogima i velika gorljivost biskupa J. J. Strossmayera… I ovaj grad Osijek, čije zajednice, unatoč krizama i društvenim previranjima, nisu prestajale osjećati potrebu i vapiti za pomirenjem i jedinstvom“, rekao je biskup Ćurić.

U nastavku je istaknuo osobitost osječke kapucinske crkve „u kojoj započinjemo 100. godinu od kada se u njoj uzdiže pouzdana molitva za obnovu kršćanskoga jedinstva. Vrijedan je to hod, koji je rastao i razvijao se te nas nadahnjuje osvježenim poticajima i oblicima dijaloga i suradnje“, te zaključio: „Spomenimo se, predragi, da je Kristovo djelo spasenja za sve ljude. Na toj mjeri ne prestajmo čistiti svoja srca – da bude što plodnije i što jasnije „lijepo svjedočanstvo“ onih koji se nazivaju Kristovim imenom i diče se njegovim zajedništvom, i sada i u besmrtnoj nadi uskrsnuća.“

U svojoj homiliji gvardijan fra Juro Šimić na početku je rekao: „Puno jedinstvo, za koje je Isus molio i kojemu svi njegovi moraju težiti, povezano je sa samim životom i poslanjem Crkve i kršćana u svijetu. Zato je važno da svaka kršćanska zajednica i tradicija postane svjesna koliko je prijeko potrebno raditi na sve moguće načine na postizanju toga nezaobilaznog cilja. Ali, znajući da je jedinstvo prije svega Božji dar, potrebno ga je istodobno moliti neumornom i pouzdanom molitvom što mi večeras i činimo. To je poziv koji se, ovom osminom, upućuje vjernicima u Kristu svih Crkava i crkvenih zajednica.“

Osvrćući se na geslo molitvene osmine fra Juro je uputio da ono sažima teološku dubinu kršćanskog jedinstva te opisuje Crkvu kao jedinstvo koje nadilazi granice geografije, nacionalnosti, etničke pripadnosti i tradicije. „U svijetu različitih i često odijeljenih tradicija i izraza kršćanske vjere Pavao nas podsjeća da su svi vjernici udovi jednog tijela Kristova. Time, zapravo, opisuje samu narav Crkve. Otajstvo Crkve jest otajstvo Tijela Kristova: jedna vjera, jedno krštenje, jedan Otac sviju; koji djeluje preko svih i u svima je prisutan: to je naše jedinstvo za koje je Isus molio Oca i u čijoj izgradnji mi trebamo sudjelovati. Spominjući, pak, jednu nadu podsjeća sve vjernike, bez obzira na konfesionalne i kulturne razlike, da trebaju težiti ne samo suradnji nego i istome cilju – vječnom životu s Bogom.“

Potičući na molitvu da odgovorne Crkve i zajednice nastave dijalog istine, nužan za dokidanje međusobnih različitosti, kao i dijalog ljubavi koji uvjetuje teološki dijalog i pomaže živjeti zajedno i pružati zajedničko svjedočanstvo u svijetu sve većih sukoba i podjela, u kojem su ponekad i kršćanske zajednice bile sudionice nerazumijevanja i nepovjerenja te posvješćujući da stvarnost i sablazan međusobnih podjela itekako šteti navještaju Krista i umanjuje poruku njegova evanđelja, gvardijan Šimić je poručio: „Naše različite vjerske tradicije, svaka crpeći iz vlastitog duhovnog nasljeđa, itekako mogu dati velik prinos u službi općeg kršćanskog bratstva i jedinstva, u većem služenju evanđelja i svjedočenju Krista koji je, naposljetku, za svakoga od nas umro i uskrsnuo. Budemo li slijedili recept svetog Pavla iz Poslanice Efežanima, bit ćemo mnogo bliže jedinstvu nego što bismo to ikada mogli biti oslanjajući se samo na svoje snage i mudrost.“

Uslijedilo je obraćanje predstavnika Crkava i crkvenih zajednica. Protojerej Đuranović podsjetio da svi koji se sabiru tijekom molitvenih osmina propovijedaju raspetoga i uskrslog Isusa te svi vrlo dobro znaju da je Bog ljubav i da Bog želi da se svako ljudsko stvorenje spasi i spozna istinski smisao života na Zemlji – kako bi ga provodilo u kršćanskoj ljubavi, činjenju dobrih djela, milosrđu, a nikako u onome suprotnome što ga udaljava ne samo od njegova Tvorca, nego i od bližnjih. Uputio je da je bližnji svaki čovjek s kojim se dolazi u kontakt, u zajednicu, u dodir, bez obzira na vjeroispovijest, nacionalnost, boju kože, političko opredjeljenje ili neko filozofsko stajalište. Protojerej je zatim kazao kako se ovo zajedništvo očituje i u molitvi svih za brz oporavak nadbiskupa Hranića te je prenio i pozdrave episkopa Heruvima, sa željom da ovo okupljanje i hod prema zajedništvu Gospod blagoslovi i da nakon svakog ovakvog ili sličnog susreta prisutni budu još bliže jedni drugima.

Vlč. Turšić s prisutnima je podijelio kako je već 22 godine dio Ekumenske koordinacije osječke regije u kojoj je i tajnik te da ga susreti ekumenske molitvene osmine okrepljuju, napose središnje slavlje jer „to je moment kada se nađemo i malo se prisjetimo – Da, ipak smo mi jedno i da, pripadamo istome Kristu, a preko ostalih dana u godini puno tražimo razlike među sobom…“ Zatim je rekao: „Još smo nezreli da bismo shvatili što znači biti jedinstveni u Kristu. Ne zato što to tako Bog hoće, nego zato što mi nećemo da budemo ono što Bog hoće. Jer tu je naš ego“, rekao je vlč. Turšić te podijelio iskustvo iz vlastitog obiteljskog života gdje je i sam bio pod utjecajem vlastita ega, a zatim je rekao: „Čovjek uči dok je živ. Makar tijekom ovih osam ili šest dana što ćemo biti skupa – družimo se, ispričajmo se, izjadajmo se jedni drugima da vidimo i shvatimo da svi mi imamo iste probleme bili reformirani, bili katolici, bili pravoslavci i da smo ipak samo grešni ljudi i trudimo se biti što bolji Bogu…“

Vlč. Vrabec rekao je kako se u Evangeličkoj crkvi govori o konceptu jedinstva u pomirenoj različitosti za označavanje jedinstva Crkve. „Poslanica Efežanima u 4,4 imenuje tri važna stupa za ovaj razvoj: …jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje!” To je put kojim u evangeličkim crkvama želimo ići kako bismo živjeli u jedinstvu Crkve u zajedništvu s drugim kršćanskim konfesijama“, uputio je, a zatim naglasio: „No, premda apostol Pavao govori o tri temelja za jedinstvo Crkve, u konačnici je bitan samo jedan – a to je vjera u našeg Gospodina Isusa Krista… Krist nas grli i okružuje, vodi nas i predvodi. Ovaj Isus Krist, raspet i uskrsnuo, nije ideja, nije ljudska misao; nije predmet filozofiranja i ideologiziranja – on je živi Gospodin, središte vjere. To znanje i to iskustvo sadrži beskonačnu slobodu… Ne radi se o slaganju u istim mislima i uvjerenjima; naša vjera je cjeloživotna veza s njegovom zajednicom. Jedinstvo u Kristu nije jednoličnost, već jedinstvo u pomirenoj različitosti…U ove dane i tijekom cijele godine zajedno molimo Trojedinoga Boga za sve krštene, kao udove jednog tijela Kristova da imamo hrabrosti živjeti u vjeri u našega Gospodina – javno ju ispovijedajući kao zajednica vjernih i svjedočiti je cijelom naseljenom svijetu – ekumeni – svojim življenjem.“

Nadglednik Kovačević uputio je na redak prvoga dana molitvenog hoda: Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! te je pojasnio kako se ovim pozivom apostola Pavla naglašava karakter pojedinca i zajednice vjernika – da hode dostojno poziva i položaja u kojeg ih je sam Gospodin postavio. „Ne samo da odražavamo Kristovo učenje, nego doista da u praksi doprinosimo jedinstvu, rastu tijela Kristova. Pavao apostol ne navodi strukturu zajedništva, nego osobine koje svjedoče Gospodina Isusa: poniznost, blagost, strpljivost, međusobno podnošenje i ljubav, razumijevanje da smo, primajući i vjerujući u Krista, zajedno djeca Božja. Imamo temelj za dostojan hod pred Bogom. Pavao apostol je pozivao i poziva i nas da u predanosti Kristu budemo jednog duha, jedne misli, pozvani na jednu nadu, potvrđujući tako božansku zapovijed jedinstva u različitosti“, rekao je i citirao Charlesa Spurgeona: Uvjereni smo da se jedinstvo nalazi u Isusu Kristu, po Duhu Božjem. Želimo jedinstvo u istini Božjoj po Duhu Gospodnjem. To tražimo. Živimo uz Krista. Živjeti u Kristu, to je najbolji način promicanja jedinstva. Podjele, neprihvaćanja nikad ne počinju s onima punim ljubavi prema Spasitelju.

Ove godine tekstove za Molitvenu osminu pripremili su kršćani Armenije – pravoslavni, katolici i članovi Evanđeoske Crkve Armenije, a molitveno zajedništvo kršćana u Osijeku nastavit će se u ponedjeljak, 19. siječnja u 17 sati, u Reformiranoj kršćanskoj kalvinskoj crkvi (Šandora Petefija 76, Retfala).