Pozdravom Gospodinu i dobrodošlicom predstavnicima kršćanskih crkava i zajednica u ime zajednice domaćih vjernika Mađara u Retfali izrazio je pastor Reformirane kršćanske kalvinske Crkve i tajnik Ekumenske koordinacije Osječke regije u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji Darko Turšić.

Bogoslužje u Osmini, uz ovogodišnje geslo „Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoga poziva“ (Ef 4,4), otvorio je biskup Szenn pročitavši stihove ulazne pjesme na hrvatskom jeziku koju je s vjernicima otpjevao na mađarskom uz orguljsko sviranje.

Nakon čitanja odlomka iz Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima (Ef 4, 1-6), Szenn je uvodno istaknuo kako su ove godine tekstove za Molitvenu osminu i poslušanu poslanicu pripremili kršćani Armenije (pravoslavni, katolici i članovi Evanđeoske Crkve Armenije) koji su „prognanici bez svojega doma, domovine, nemaju mir, nose rane i tjeskobe uslijed povijesnih razloga kojih se čovjek ne može osloboditi“ kazavši kako „nama koji smo štošta preživjeli ovo jest poruka u kojoj Bog iskazuje i pokazuje svoju veliku moć u svojoj jedinstvenoj Crkvi; u svojoj jedinstvenoj žrtvi i svojemu savršenstvu; Bog koji je pobijedio smrt uistinu sposoban dati oprost grijeha“.

Promišljajući o naglasku gesla SMO, biskup Szenn je ukazao na važnost posvijestiti si Pavlovljeve riječi  Jedno tijelo i jedan Duh jer „čudesnost jedinstvenosti je u prepoznavanju vječnoga u ovomu svijetu – da vidimo Boga u ovom svijetu, sebe i prepoznamo svoje mjesto u njemu te da ne budemo više robovi grijeha, nego da u službi budemo ono za što nas je Bog odredio i da to osjećam na svakom mjestu i osjećam(o) se, uistinu doma“.

„Živimo u miru Božjem! Ovaj svijet koji živimo danas nije takav, ništa nije dovoljno… Nemojmo tražiti Boga tamo gdje ga nema! Tražimo ga u našim bližnjima, tražimo ga u nama, gledajući jedni druge otvorena srca. Ne razmišljati kako drugome dati oprost, nego u poniznosti biti sposoban moliti za oprost i zamoliti bližnjega – ‘molim te, zagrli me’, zamoliti za oprost – ‘molim te, brini se o meni’. Ljudi smišljaju odgovornosti u odgajanju djece, brizi o starcima, bave se i govore o nekim zakonima, a sve ono što čujemo od Krista i u Radosnoj vijesti, kako bih u svom životu bio na svom mjestu i radio ono što treba, ne prepoznajemo u svojoj službi… Zahvaljujem na današnjem zajedništvu kojim nagovješćujemo Kristovo dobro; da On djeluje u nama i želi djelovati po nama. A mi da odlaskom u svoje domove i na svoja radna mjesta tako živimo svoj život da to dobro kao u pravih kršćana nije zakopano nego podijeljeno s bližnjima, ta Božja ljepota i dobrota, radost, savršenost. Radujmo se što pripadamo Bogu koji nas poučava i što smo u službi jedinoga Spasitelja! Krist je budućnost, njega slijedite“, poručio je biskup Szenn te predmolio zagovornu molitvu. Zajednički je izmoljena Molitva Gospodnja na mađarskom i hrvatskom jeziku te je kalvinski domaćin ponaosob pozvao predstavnike kršćanskih denominacija za prigodnu riječ.

Predstavnik Evangeličke crkve dr. sc. Samir Vrabec, župnik evangeličke Crkvene općine Osijek i član Ekumenske koordinacije Osječke regije, pozdravio je okupljene u SMO te promišljao o značenju teme drugog dana Osmine Podnosimo jedni druge u ljubavi. „Podnosite jedni druge u ljubavi. Zvuči bezopasno, prozaično i nosi dašak sitničavosti. Svakodnevna priroda ove opomene je njezina snaga. Odnosi se na sve. Podnosite jedni druge u ljubavi – ne kaže: volite jedni druge. Ne moram voljeti sve, ali moram podnositi sve. Čak i ako ne moram voljeti sve, ljubav je i dalje ovdje ključna riječ. Strpljivo podnosi druge. Budi blag, ljubazan, strpljiv. ‘Podnositi jedni druge’ je potrebno jer Bog je dao Crkvi bogatu raznolikost vjernika. Svaki je primatelj Božje milosti dok Duh poziva, oprema i daje ljude Crkvi. Cilj iza takvog davanja nije jednoličnost, već jedinstvo koje odražava i služi Božjem pomirenju cijelog stvorenja u Kristu. Ako ne susrećemo i ne učimo voljeti ljude koji se razlikuju od nas unutar naše crkve, unutar drugih crkava, izvan Crkve, onda nešto nije u redu; ovo nije zdrava zajednica kakvu Bog želi. Prečesto se ponašamo kao da jedinstvo Crkve ovisi o podjelama sve dok ne ostanu zajedno samo oni koji izgledaju, govore, misle i djeluju slično. Ali razlike nisu podjele, a Duhom dane razlike unutar crkve nisu problem, već Božji dobri dar kako bismo zajedno mogli naučiti kako ‘istinovati u ljubavi’ (Ef 4, 15). Božji poziv, jedinstvo Crkve i njezina raznolikost su Božji darovi. Previše je Božje djece s kojom izbjegavamo ili odbijamo surađivati ili zajedno moliti“, rekao je dr. sc. Samir Vrabec.

„Kada doživljavamo podjele u Crkvi, moramo shvatiti da dobivamo upravo ono što smo najviše željeli: biti ispravni u vlastitim očima i ne truditi se naučiti podnositi u ljubavi one koji su drukčiji, bilo da je riječ o migrantu iz Nepala, kršćanskoj zajednici u Petefijevoj, Jegerovoj, Zmajevoj, Divaltovoj ili Vodeničkoj ulici, ili o našem bratu/sestri u susjednoj klupi u našoj crkvi. Jedinstvo nije isto što i uniformnost. Apostol Pavao nam u Efežanima (4, 1-13) poručuje da neće sve razlike nestati, već da čak i uz postojanost razlika, Crkva ipak može rasti zajedno kao tijelo“, rekao je.

Župnik retfalačke Župe Uzvišenja sv. Križa vlč. Ivan Jurić srdačno je pozdravio vjernike grada Osijeka, među kojima je bilo župljana koji su prvi put pohodili kalvinsku crkvu u Petefijevoj.

„Sjećam se čitao sam u spomenici da bi netko mogao biti gornjogradski, donjogradski ili župnik u Tvrđi, morao je tečno govoriti hrvatski, njemački, mađarski. Nije bilo lako naći župnike u 19. i početkom 20. stoljeća koji vladaju trima jezicima, a to zato što je u Osijeku bilo puno Nijemaca, među njima i protestanata, zatim Mađara kojih su većina u nas kalvinske vjere. Bio je austro-ugarski propis da pravoslavni budu u Donjem gradu, a protestanti u Gornjem gradu i tako su postavljane crkve i bilo je zajedništva. Jučer (18. siječnja) smo Osminu otvorili zajedničkom molitvom kod kapucina koji su 1927. pokrenuli ekumensku molitvu još prije Drugog Vatikanskog koncila. Riječ je o katoličkoj inicijativi otvaranja prema drugim crkvama i kapucini su u Osijeku, takoreći prije sto godina, započeli ovu molitvu za jedinstvo i pomalo je krenulo i okupljanje drugih crkava. Došli smo ovdje i s osjećam bliskosti s vama dragom kalvinskom crkvom i dragom majčinskom Retfalom, također i s narodom s kojim ovdje živimo. Folklorna skupina mađarskog Nepkora došla je kod nas u crkvu i sudjelovala u tijelovskoj procesiji. Nismo gledali na vjerničke razloge nego prijateljske i stoga smo zahvalni. S nama je naš retfalački kapelan vlč. Danijel Tigandžin koji po majci ima mađarsko podrijetlo i obratit će se na mađarskom jeziku, moleći zajedno s nama“, rekao je vlč. Jurić

„Bog Otac u nama“, rekao je vlč. Tigandžin, „vidi jednog Sina, jednu zajednicu i želimo imati pogled kakav ima Bog. Imamo zadatak povjerovati da je molitva Isusa Krista za jedinstvo uspješna i da se događa. Braća u Reformiranoj crkvi žive s vjernicima katolicima. Mnogo je lijepih primjera gdje prepoznajemo kojim svjetlom obasjavamo jedni druge. Radujemo se dobromu koje Bog čini u Reformiranoj crkvi. Zahvaljujemo za ljubav i molitve. Preporučujemo se u molitve i molimo za vas. Upravo ovakvo druženje oko Riječi, oko stola, pomažu nam upoznati same sebe, vidjeti gdje smo. Nemojmo čekati da naši unuci popuste ili se prepuste utjecaju islama na moderni svijet! Nemojmo čekati zadnji trenutak da bismo ujedinili snage i bili poslušni Kristovim vapajima za jedinstvom! Lijepo je promatrati brakove između katoličke i reformatske strane koji žive geslo ovogodišnje Osmine za jedinstvo. U braku Bog čini da dvoje budu jedno. Bog toliko toga čini, a mi lako rušimo mostove. Radujmo se svemu što Gospodin čini i gledajmo jednu nadu“.

Predstavnik Srpske pravoslavne Crkve đakon pri hramu Sv. oca Nikolaja u Tenji Slobodan Gajdašević pozdravio je sabrane u SMO, kazavši: „Geslo oko kojeg smo se u Osmini sabrali, riječi: ‘Jedno tijelo i jedan Duh’, možda, najbolje oslikava u našemu prostoru to jedinstvo u različitosti. Mali ekumenski prostor koji u sebi sažima nekoliko kršćanskih zajednica i tradicija unutar kojeg djelujemo i propovijedamo Onoga koji je Glava Crkve – Gospodina Isusa Krista, naš zajednički Spasitelj. Kao što u jednomu tijelu postoje različiti oltari u službi jedan drugome, nikako ne rade pojedinačno, kako bi unutar Crkve u kojoj je Glava Krist, zapravo vodilje bi trebale biti: milost, ljubav, nada i povjerenje; vodilje koje će spajati, a ne razdvajati bez obzira na vanjske vidljive razlike. U tom duhu i s tim željama i molitvama želim da i ovogodišnja Molitvena osmina kako je započela tako i završi. Vašoj crkvenoj zajednici u Retfali želim da uzrasta u visine Kristove i u njemu do krajnje punoće, a to je Carstvo nebesko koje svi zajedno očekujemo.“

U ime Zajednice „Molitva i Riječ“ potpredsjednik Krešimir Stjepan Pećar razložio je kako je Katolička laička zajednica MiR već godinama jedina laička zajednica koja sudjeluje u Osmini (domaćinska su molitvena postaja s programom) i raduju se što „upravo u ovomu prostoru i vremenu mogu dati ljudski, kršćanski i bratski doprinos zajedničkoj gradnji mostova koji su stoljećima bili srušeni“. Pećar je zahvalio na dobrodošlici te pozvao na susret u Zajednici MiR (Vodenička 23) u petak, 23. siječnja, s početkom u 19.30 sati.

Bogoslužje je zaključeno zahvalom biskupa Szenna i završnim blagoslovom. U zajedništvu su sudjelovali svećenici RKKC Vanda Szenn i János Hájek te đakon u retfalačkoj župi Karlo Strišković. Susret je nastavljen druženjem uz trpezu.

Molitveno zajedništvo kršćana u Osijeku nastavlja se u utorak, 20. siječnja, u 19 sati u Katoličkoj Crkvi u Župi sv. Ćirila i Metoda (Martina Divalta 71).