Na susretu se govorilo o putu iz osamljenosti u zajedništvo, radosti, nadi i izazovima svećeničkog života. Predavanja su svećenicima održali porečki i pulski biskup Ivan Štironja, svećenici Andrija Miličević i Goran Žan Lebović Casalonga te s. Danijela Kovačević.

Susret je otvorio domaćin riječki nadbiskup Mate Uzinić potaknuvši mlade svećenike, s manje od deset godina službe, da stalno uče i rastu u svom svećeničkom poslanju. Pozvao ih je i da stalno teže zajedništvu da im se ne dogodi pad u osamljenost. „Kad otiđemo u konkretne aktivnosti svećeničkog života, sa svim izazovima, često naše zajedništvo nestane i dogodi se osamljenost. Potrebno je ponovno proći proces od osamljenosti do zajedništva, a ovakvi susreti permanentnog obrazovanja tome i služe.“

„Oni nisu samo predavanja, nego prije svega vrijeme koje mladi svećenici mogu provesti zajedno“, rekao je nadbiskup. „Nadam se da će nam i ovaj susret pomoći da možemo biti više zajedno, a onda i, svaki pojedinačno, da možemo graditi zajedništvo u zajednicama u kojima svaki dan živimo.“

Ravnatelj MPI Mario Gerić uveo je svećenike u temu trodnevnog susreta ističući da je za vršenje njihove službe važno da se izgrađuju kao osobe, slobodne i predane u svom poslanju.

Biskup Štironja govorio je o mogućim raskoracima između onoga što je sadržaj svećeničkog služenja, očekivanja i stvarnog života. „Svećenički identitet nastaje u osobnom susretu s Kristom. Svećenik ne bira taj poziv nego odgovara na njega. Zbog toga je važno stalno obnavljanje duhovne i intelektualne razine“, rekao je.

Biskup je istaknuo poticaje apostolske pobudnice „Dat ću vam pastire“ („Pastores dabo vobis“) blaženog pape Ivana Pavla II. koji govore o potrebi trajne formacije svećenika. Svećenik nije izoliran, pozvan je na bratstvo i vršenje zajedničkog poslanja. Pozvan je istovremeno predvoditi narod, biti i hoditi s narodom te liječiti, tražiti izgubljene na marginama. „Teško je pomiriti sve te zahtjeve“, ustvrdio je biskup. Za to je potrebna i ljudska i duhovna formacija. „Svećenik je pozvan na svetost, to je dio njegova identiteta. Važno je da učiš, to što učiš vjeruješ, ono što vjeruješ druge učiš, a sve to i sam živiš.“ Ravnoteža je moguća samo ako je sve s Kristom rekao je biskup te tako ukazao na ljepotu i težinu svećeničkog poziva. „Trebamo svećenike koji će donositi mir i ljubav, biti znak Kristove ljubavi u svijetu“, zaključio je biskup.

O izazovima svećeničkoga života, od izgaranja i ranjenosti do suočavanja sa samoćom, govorila je s. Danijela Kovačević te svećenicima dala i praktične upute kako to izbjeći. „Slijedite Isusa, potražite njegov ritam“ rekla je te navela primjere u kojima Isus pokazuje izuzetnu smirenost i ukazuje koji su prioriteti u raznim situacijama. „Isus pokazuje da mir ne ovisi o okolnostima koje ga okružuju nego dolazi iznutra.“ Pored toga Isus pokazuje i da je prioritet uvijek osoba koja pred njim, ne raspored i obaveze koje ga očekuju.

Istaknula je da su užurbanost i potreba da se stalno nešto radi, da se nešto događa, vrste bijega od samoga sebe. „Bez samoće je nemoguće živjeti duhovnim životom. Živjeti konkretan odnos s Bogom temelj je svega.“ Preporučila im je da redovito odvoje vrijeme za odnos s Bogom, pogotovo ujutro i navečer, tijekom dana po potrebi uspore ritam života, čak i hoda, koncentriraju se na čovjeka koji pred njima, paze na odmor tijela i duše.

O ravnoteži samoće i zajedništva za rast u svećeničkoj duhovnosti govorio je Andrija Miličević, a Goran Žan Lebović Casalonga govorio je o zahtjevima svećeničkog života i djelovanja prema dokumentima Katoličke Crkve.