Budući da dobro govori hrvatski jezik, o. Losire je, uz domaćega župnika vlč. Matiju Aušića, predslavio svetu misu. Nakon euharistijskoga slavlja, uz multimedijsku prezentaciju, govorio je o Ugandi i ondješnjim životnim okolnostima, kao i o vlastitom svećeničkom pozivu te ljepoti obraćenja koje ga je potaknulo na ređenje.

Otac Losire najstariji je od dvanaestero djece. U njegovu je kraju uobičajeno da se nakon završetka visokog obrazovanja osoba odluči za odvjetnički poziv ili neku drugu „društveno korisnu“ službu. Ostvarenjem svoga poziva pokazao je koliki blagoslov zajednica prima kroz svećeničku službu. Uskoro će preuzeti župu koja broji oko 15.000 vjernika.

Govoreći o izazovima s kojima se njegov narod suočava, istaknuo je rašireno siromaštvo i nemogućnost školovanja djece upravo zbog nedostatka materijalnih sredstava. Pozvao je vjernike da se odreknu nečega maloga, što može značiti mnogo upravo onima najmanjima u Ugandi, omogućujući im školovanje. O. Losire djeluje u školi koju pohađa oko 500 djece, a godišnja naknada za školovanje jednoga djeteta iznosi 150 eura. Svaka je pomoć, naglasio je, dragocjena. Župljani Župe Kuševac nakon svete mise prikupili su lijep iznos novca koji će biti proslijeđen onima kojima je u Ugandi najpotrebniji.

Vlč. Simon Peter Losire boravio je istoga dana i u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa, gdje je sestre, uz nekoliko fotografija, upoznao sa svojim pozivom i djelovanjem u Ugandi. Predstavio se kao „hodočasnik nade“ i poslanik don Gabrijela Jukića, hrvatskoga misionara u Ugandi, s kojim je surađivao kao đakon, a potom i kao svećenik od svojega ređenja u listopadu 2023. godine, u misiji Adea. U toj misiji skrbi se za više od 500 djece, kojima svećenici pomažu u školovanju, ponajviše zahvaljujući donatorima iz Hrvatske, ali ponekad i vlastitim odricanjem, pa čak i uskraćivanjem vlastitih obroka.

S danom 1. veljače 2026. godine započela je njegova župnička služba u novoj Župi sv. Daniela Combonija u Kokoriji. Vlč. Simon pripada biskupiji Kotido, smještenoj na sjeveroistočnom dijelu Ugande, najsiromašnijem području zemlje, gdje ljudi često nemaju tri obroka dnevno, nego tek večeru. Udaljenosti su velike, a on pastoralno obilazi zajednice putujući motorom. U neka mjesta uspije stići samo jednom godišnje, kada se ponekad u jednom danu slavi i do stotinu krštenja. Biskup mu je dao ovlast da može dijeliti i ostale sakramente, uključujući i sakrament potvrde.

Vlč. Simon izrazio je veliku zahvalnost za svoje školovanje, naglasivši kako bez dobročinitelja iz Hrvatske njegov svećenički put ne bi bio moguć. U nedjelju 1. veljače, na večernjoj župnoj misi Župe Svih svetih u Đakovu, u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova, koju je sam predslavio na hrvatskom jeziku, ponovno je predstavio svoje djelovanje tijekom propovijedi na engleskom jeziku, uz pomoć prevoditeljice s. Viktorije Šimić, profesorice engleskoga jezika. Pjevanje je predvodila s. Gita Klobučar zajedno s mladima đakovačke Frame. Istoga dana vlč. Simon posjetio je i Misijski centar Đakovačko-osječke nadbiskupije.

U narednim danima vlč. Simon planira obići više mjesta u Hrvatskoj, nadajući se daljnjoj potpori za školovanje djece u Ugandi.

Na pljesak koji mu je upućivan uvijek je odgovarao pokazujući prema križu, prema Isusu, naglašavajući kako to nije njegovo, nego Kristovo djelo. U svojim je obraćanjima poticao i na molitvu za Crkvu u Ugandi i njezino djelovanje.