Na susretu su sudjelovali i riječki nadbiskup Mate Uzinić te nekoliko svećenika Riječke nadbiskupije.

U ime Odsjeka za pastoral osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju riječ dobrodošlice okupljenima je uputio vikar za pastoral Mario Gerić istaknuvši kako su osobe s invaliditetom i njihove obitelji iz cijeloga svijeta u procesu Sinodalnog hoda. Prema njihovim je iskustvima života s Crkvom nastao dokument Dikasterija za laike, obitelj i život „Crkva je naš dom“, koji je u nastavku predstavio suvoditelj Odsjeka prof. Budislav Vukas.

Govoreći o temeljnim odrednicama dokumenta, prof. Vukas je istaknuo potrebu za promjenom načina razmišljanja upućujući na to kako nema potrebe dijeliti vjernike na one sa i bez invaliditeta jer su svi udovi jedne Kristove Crkve. Naglasio je i pravo na omogućivanje primanja sakramenata svima bez obzira na vrstu teškoća.

Izazove za sudjelovanje u životu Crkve čine i prepreke kretanja, komunikacije i predrasude koje otežavaju aktivno sudjelovanje u sakramentalnom i pastoralnom životu, kako župnih zajednica, tako i čitave Crkve, stoga je potrebno raditi na osvješćivanju društva o dostojanstvu svake osobe, a time i na nadilaženju spomenutih prepreka. Zaključio je kako unatoč svim izazovima Duh Sveti traži od Crkve da osobe s invaliditetom prihvati kao aktivne subjekte. Oni su Kristovi svjedoci te mogu i trebaju svojim sposobnostima izgrađivati zajedništvo Crkve.

U drugom dijelu sudionici su u skupinama razmjenjivali vlastita iskustva koja upućuju na to da je potrebna senzibilizacija župnih zajednica za većim uključivanjem osoba s invaliditetom u aktivnosti župe. Važno je i osigurati komunikacijske posrednike i prilagodbe, primjerice tumača znakovnog jezika kod praćenja svete mise i primanja ostalih sakramenata za osobe s oštećenjem sluha. Bilo bi također dobro nastojati osigurati uvjete u kojima bi osobe s poremećajem spektra autizma ili poremećajem pažnje i njihove obitelji mogle pratiti misno slavlje, a da ne ometaju ostatak zajednice. Iznad svega neophodno je više razgovarati o izazovima na koje se nailazi, prihvatiti sebe i znati što se može očekivati od drugih. Biti podrška jedni drugima u nošenju s teškoćama i prihvaćati druge u njihovoj radosti davanja bez obzira na nesavršenosti.

Pozitivan primjer mladića s invaliditetom koji je aktivan u zajednici mladih svoje župe, kao i župljanke koja slika ustima, a njezina djela svakodnevni su podsjetnik župniku, kako je sam posvjedočio, da je sve moguće, znakovi su koji ohrabruju i bude nadu za buduće korake.

Nadbiskup Uzinić susret je zaključio molitvom i posvjedočio kako rado sudjeluje i s njega ode bogatiji.