Misu su suslavili varaždinski biskup Bože Radoš, umirovljeni biskup Josip Mrzljak te pedesetak svećenika. Mons. Radoš je na početku mise pozdravio predvoditelja i zahvalio mu na dolasku na svećenički susret koji je održan uoči mise, a na kojem je kao predavač govorio o poveznici između biskupa Jurja Dobrile i bl. Alojzija Stepinca.

Osvrćući se u propovijedi na predavanje koje je svećenicima održao prije mise, mons. Štironja je rekao da je biskup Dobrila, velikan Crkve u Hrvata, bio istinski pastir svoga stada preko kojeg su mnogi dotaknuli Isusa. „Isus i nas šalje među ljude, po selima, gradovima i trgovima, da ljudi preko nas dođu do njega kako bi ga upoznali. Nije isto kada ljudi jure k nama ili kada bježe od nas. Ne mislim ovdje samo na nas svećenike, redovnike i redovnice, nego na sve nas koji smo primili milost krštenja i koji smo pozvani širiti evanđelje. Ljudi od nas ne traže ništa posebno, ni čudesa, ni tumačenja. Od nas se traži svjedočanstvo vjere, da budemo sol zemlje, kako to jučer čusmo u evanđelju. Ne traži se od nas moć, nego svjedočanstvo blizine. Nisu li to gotovo do savršenosti živjeli i biskup Dobrila i blaženi Alojzije Stepinac?“, istaknuo je mons. Štironja dodajući kako su upravo Dobrila i Stepinac svojim životom dokazali autentičnost, poput brojnih svetaca i blaženika, a među njima je i sv. Skolastika čiji se spomendan slavi 9. veljače.

„Naš dodir i blizina s Isusom donosi uspjeh u poslanju. Naša opasnost nije umor, nego udaljenost od tišine, od molitve, od srca evanđelja. Bez toga možemo biti posrednici mnogih aktivnosti, ali ne i nositelji Kristove blizine, nositelji Krista, autentični“, istaknuo je mons. Štironja.

„Nalazimo se u predvečerju blagdana bl. Alojzija Stepinca, apostola čiste savjesti i pastira beskrajne hrabrosti. (…) Mnogi su se u njegovoj blizini dotakli Krista i njegovih haljina, ne fizički nego dodirom njegove dosljednosti, istine koju je naviještao, njegove molitve i spremnosti na trpljenje. (…) Njegov život potvrđuje da se Kristova snaga ne očituje samo u čudesnim ozdravljenjima, nego i u postojanosti koja liječi dušu naroda. Poput Isusa iz evanđelja, nije se povukao pred ljudskom bijedom i ranjenošću, nego je ušao u nju svjestan da blizina ima cijenu“, poručio je mons. Štironja.

„Promatrajući velikane Crkve, moramo se upitati prepoznaje li se Isus u mom i tvom životu. Znaju li ljudi gdje nas mogu naći, osobito onda kad im je teško? Jesmo li lako dostupni za svetu ispovijed, za duhovni razgovor, za savjet mladima, bračnim supružnicima i svima koji to trebaju? Mogu li preko moje i tvoje dostupnosti lagano doći do Isusa, dotaknuti se njegovih haljina? Je li naša vjera samo privatno uvjerenje ili je snaga koja je prepoznatljiva u našim riječima i dijelima? I tako možemo dalje nizati pitanja za ispit svoje savjesti, ispit svoje vjere, ispit svoje nade, ispit svoje ljubavi, odnosno kršćanskog svjedočanstva. Ova pitanja nisu za to da nas degradiraju, nego da budemo autentični“, protumačio je.

Zaključujući propovijed istaknuo je da Stepinčeva svetost nije bila glasna, ali je bila jasna te da nije tražio mučeništvo, ali ga nije ni izbjegao. „Nije se oslanjao na ljudsku moć, nego na Boga kojemu je ostao vjeran do kraja. Večeras na uočnicu njegova blagdana molimo da poput njega budemo ljudi čiste savjesti i ljudi istine, kako bi se i po našem životu i svjedočanstvu vjere, drugi mogli dotaknuti Isusa i pronaći snagu za vlastito vjerno i autentično služenje, za vlastitu vjeru, nadu i ljubav“, poručio je biskup Štironja.

Uoči euharistijskog slavlja, svećenici Varaždinske biskupije imali su redoviti mjesečni susret na kojem je mons. Štironja govorio o temi „Biskup Juraj Dobrila i bl. Alojzije Stepinac, pastiri posvema posvećeni ljubavi prema Bogu, Crkvi i čovjeku svoga vremena“. Predstavio je život i djelo biskupa Dobrile te istaknuo njegovu zauzetost na brojnim područjima crkvenog i društvenog života svoga vremena.

„Za Istru i hrvatski narod, biskup Dobrila je bio znak da kršćanska vjera ima snagu mijenjati društvo, da evanđelje nije samo riječ, nego život. Njegova poniznost, hrabrost, zauzetost za istinu i blizina s narodom čine ga uzorom i danas, u vremenu kada se nerijetko govori puno više nego što se čini. Dobrila nije čekao da se drugi založe za njegovo mjesto i njegov narod, nego je osobno zasukao rukave i učinio sve što se može učiniti“, rekao je mons. Štironja.

Istaknuo je važnost biskupa Jurja Dobrile za Istru i cijelu Hrvatsku što potvrđuju brojne ustanove, škole, instituti, trgovi i ulice koje nose njegovo ime, među kojima se nalazi i Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. „Dobrila je bio biskup, reformator i dobrotvor, čovjek vjere u Boga i vjernosti svetoj Katoličkoj Crkvi, čovjek velika srca za svaku osobu bez obzira na vjeru i narodnost. Za njega je služiti Hrvatskoj značilo služiti narodu, odgajati ga, štititi i podizati iz stanja siromaštva i neukosti“, naveo je biskup Štironja.

Uspoređujući život i djelo biskupa Dobrile i bl. Alojzija Stepinca, poručio je da je temelj na kojem su gradili svoj svećenički i pastirski život bila ponajprije istina. „Živjeli su u vrlo teškim povijesnim okolnostima, mogli su izabrati lakši životni put, put prilagodbe i kompromisa. Bilo je dovoljno samo malo taktike i šutnje i sve bi bilo u njihovom životu drugačije. Kad govorimo o istini, vjernosti, jasnoći, slobodi, vjerodostojnosti, autentičnosti, sve su to bile osobine koje su ih krasile. Nisu se borili za sebe, nego za svoj narod, za svoju Crkvu. I ono što je najvažnije bili su autentični svjedoci Kristova evanđelja, nisu se bojali za svoju budućnost, nego za budućnost svoga naroda i Crkve kojoj su bili na čelu. Obojica su bili pastiri čiste savjesti, hrabra srca i postojana duha“, istaknuo je biskup Štironja.