Uz brojne domaće vjernike i hodočasnike iz sisačkoga kraja, misnom slavlju su nazočili i predstavnici županijskih i gradskih vlasti.

U homiliji je biskup Košić govorio o bl. Alojziju kao čovjeku nade, podsjetivši da u Sisačkoj biskupiji pastoralna Godina nade traje i nakon završetka Jubilejske godine u općoj Crkvi, koja je također bila obilježena nadom. Naglasio je kako je Stepinčevo biskupsko geslo „U Tebe se, Gospodine, uzdam“ izraz temeljne kršćanske nade koja se oslanja na Boga. „Mi ne polažemo našu nadu ni u vrijeme, ni u materijalna dobra, mi vjernici ne polažemo našu nadu ni u ljude, nego – u Boga! On je nada naša! Kako kaže stari vers himna na blagdan Uzvišenja Svetog Križa: Ave crux spes unica – zdravo Križu, nado jedina! Kristov je križ jedina naša nada, što upućuje na smisao trpljenja i mučeništvo, a to je upravo iskusio naš sveti blaženik“.

Govoreći o Stepinčevu mučeništvu, biskup je podsjetio na njegovu nevinu osudu, zatvor u Lepoglavi i kućni pritvor u Krašiću, naglasivši kako ni danas ne prestaju pokušaji klevetanja i blaćenja njegova lika. „Do dana današnjega na nj se nabacuju neznalice i mrzitelji Crkve lažima i žele zasjeniti njegov svetački lik, ali on sjaji nevjerojatnim sjajem i sve nas obasjava… Kao što kaže prvo čitanje iz Knjige Mudrosti (Mudr 3, 1-9): On sja kao sjajni nebeski svod… i samo se očima bezbožničkim čini da je njemu došao kraj, kada su ga ponizili mislili su da su ga uništili, nad njim su se iživljavali i mučili ga, i kad je umro, srce su mu spalili i tijelo praktički rastočili, ali – on je svojim duhom ostao sa svojim narodom za koji je živio i umro. Volio je dragoga Boga iznad svega, potom katoličku Crkvu i volio je neizmjerno svoj hrvatski narod“.

Osvrnuvši se na Stepinčeve riječi: „U ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se ni od koga natkriliti“, biskup je upozorio kako to nisu bile samo riječi, nego da je Stepinac svojim djelima narod istinski volio, za njega živio i za njegovo dobro umro. „Nije se bojao trpljenja ni ucjena, nije popuštao pred navalama zloga, on je stajao stamen – kako kaže sveti Pavao u Poslanici Korinćanima: Stamena je naša nada o vama. Jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe… U sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u sebe nego u Boga (2 Kor 1, 3-7.8b-9.12). On je postao ono pšenično zrno koje je moralo umrijeti, da bi donijelo obilat rod (Iv 12, 23-28). I što je bila izobilnija patnja Kristova u nama, to je veća i utjeha naša – kaže Apostol. Možemo reći kako je blaženikova velika patnja donijela izobilne plodove milosti našem hrvatskom narodu. I to nikada neće zasjeniti nikakve laži ni klevete; on će zauvijek ostati kompas, kako ga je nazvao sv. papa Ivan Pavao II. na proglašenju blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici“.

Posebno je istaknuto da se Stepinac nije povinuo pritiscima komunističkoga režima koji su od njega tražili odcjepljenje Crkve u Hrvatskoj od Rima, naglasivši da je njegov odlučni „ne“ bio presudan za očuvanje vjere, identiteta i opstanka hrvatskoga naroda. „Da je popustio, ne bi danas u našoj zemlji bilo ni katolika ni Hrvatske. I zato zna naš narod, njemu duguje za tu veliku žrtvu svoj identitet i svoj opstanak“, dodao je biskup.

Biskup je također podsjetio na Stepinčevo zauzimanje za mir, karitativnu brigu za izbjeglice, siročad i progonjene, njegovu potporu obiteljima i mladima te trajni poziv na pouzdanje u Boga u ratnim i poratnim okolnostima. „I danas je nama, braćo i sestre, potreban takav svjedok nade – bl. Alojzije Stepinac. On nas uči da se ni u kojoj nevolji ne damo zastrašiti, nego da vjerujemo i svoje pouzdanje stavimo u Boga koji će zaštititi svoje, premda dopušta da trpe. Ta ni Sina svoga nije poštedio trpljenja i smrti, ali ga je slavno uskrisio. I našega će svetog blaženika Bog uzdići i pred svima pokazati njegovu svetost i slavu. I nas će Gospodin spasiti i neće dopustiti da trpimo više negoli možemo, a na kraju će nas uzdići i dovesti u svoje vječno Kraljevstvo! Gospodine, ne krati nam ljudi nade! Neka nas sve nada u tvoju svemoć i neprestanu pomoć uvijek krijepi i vodi da se ne umorimo svjedočiti za tebe, i kad je teško, i upravo onda kada nas neprijatelji žele uništiti. Đavao je uvijek onaj koji čovjeka kuša i lažima odvraća od istine, koji ne prestaje navaljivati i mučiti nas da pokleknemo. Ali s blaženim Alojzijem hrabro recimo: Umrijeti radije nego li pokleknuti pred zlom! I Gospodin će nagraditi svojim vremenitim milostima i na kraju vječnim dobrom svoje sluge koji ustraju do kraja“, zaključio je biskup.

Nakon popričesne molitve biskupu je na dolasku i nadahnutoj poruci o bl. Alojziju Stepincu kao čovjeku nade zahvalio župnik Bulić. Zahvalio je i svećenicima, predstavnicima vlasti, zborovima te svim župljanima koji su sudjelovali u pripravi i slavlju blagdana bl. Alojzija Stepinca.

Proslavi je prethodila trodnevna duhovna obnova koju su predvodili župnik iz sisačkog Galdova fra Ivan Bradarić, duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu Ivan Grbešić i umirovljeni svećenik Nikola Majcen.