Misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić u koncelebraciji s dvadesetak svećenika predvođenih hvarskim biskupom Rankom Vidovićem te splitsko-makarskim nadbiskupom u miru Marinom Barišićem. Liturgijsko pjevanje predvodili su Muški pjevači iz Mravinaca i Kučina uz pratnju maestra Mirka Jankova.

Na početku misnoga slavlja nadbiskup se obratio okupljenima riječima dobrodošlice, istaknuvši kako su upravo svećenici, stanovnici Doma, najveći blagoslov te kuće i „žarište blagoslova Božjega za ovo mjesto, za našu nadbiskupiju i cijelu Crkvu“. Dom je nazvao svetim mjestom ne samo zbog kapele i euharistijske prisutnosti, nego i zbog onih koji u njemu borave i u svome srcu nose Boga. Poželio je da ove, godine zalaza ovozemaljskog života, budu za svećenike vrijeme još dubljega posvećenja, meditacije nad vlastitim životom i ciljem prema kojem svi streme, zazivajući da Gospodin danju i noću bdije nad tim mjestom i svima bude snaga u trpljenju.

U propovijedi je nadbiskup dodatno produbio značenje ovoga slavlja, istaknuvši kako blagoslov Doma nije samo blagoslov zgrade, nego prostora brige, zajedništva i tihe, ali dragocjene službe Crkvi. Podsjetio je da „u Božjim očima nijedna životna faza nije suvišna, a posebno ne starost i slabost“, jer upravo u krhkosti i patnji čovjek može dublje susresti Boga. Govoreći o bolesti i nemoći, poručio je kako „strpljivost u bolesti i slabosti nije znak pasivnosti ili poraza, nego duboke vjere“, povjerenja da Bog djeluje i onda kada čovjek više ne može.

Istaknuo je i da „starost nije vrijeme ‘čekanja kraja’, nego vrijeme sazrijevanja“, razdoblje u kojem se čovjek sve više oslobađa vanjskih uloga i vraća onome bitnome – odnosu s Bogom koji je jedini oslonac i punina života. Obrativši se izravno svećenicima, mons. Križić je istaknuo kako njihova slabost „nije teret Crkvi ili nadbiskupiji nego je ona njezino blago“, jer njihova tiha vjernost, strpljenje i prikazivanje patnje imaju snagu zagovora kakvu možda nikada nisu imali dok su bili snažni i aktivni. Dodao je i kako Crkva takve svećenike treba i danas, ne manje nego u godinama njihove pune pastoralne zauzetosti.

Citirajući misao kardinala Johna Henryja Newmana o kušnjama dugoga života, podsjetio je kako godine mogu donijeti osamljenost i osjećaj da prošla postignuća blijede, ali prava veličina očituje se u sposobnosti da se čovjek uzdigne iznad vlastitih zasluga, prihvati ograničenja bez ogorčenosti i pronađe mir u Bogu koji je dostatan. Zaključio je zazivom Blažene Djevice Marije, Majke svećenika, moleći da svima koji će u ovom Domu boraviti isprosi strpljivost u trpljenju, mir srca i radost potpunoga predanja Bogu – sve do susreta s Njim licem u lice.

Na kraju mise nadbiskup je, zajedno s upraviteljem don Jurom Vrdoljakom, blagoslovio prostor Doma.

Kamen temeljac za novi dom blagoslovljen je i položen 9. prosinca 2020. godine, a početkom 2026. krenulo je useljavanje u novu zgradu. Ona se sastoji od 50 smještajnih jedinica uključujući radni i sanitarni dio te balkone i klaustre, kapelu i sakristiju, kuhinju i blagovaonicu, liječničku ordinaciju i sobu medicinske sestre. Blizu ordinacije nalaze se sobe sa svime što je potrebno i prilagođeno za teške i nepokretne bolesnike. Dostupne su i zajedničke prostorije poput dvorane, dnevnog boravka, sobe za primanje, prostorije za rekreaciju. Sve je u cijelosti prilagođeno svećenicima, posebno onima starije životne dobi.