POZDRAVNI GOVOR PREDSJEDNIKA HBK-a

XXVIII. zajedničko zasjedanje HBK-a i BK BiH

Banja Luka, 9. ožujka 2026.

Poštovani predsjedniče Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, nadbiskupe Tomo, braćo biskupi Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine!

S istinskom radošću i zahvalnošću Gospodinu okupljamo se na XXVIII. zajedničkome zasjedanju naših biskupskih konferencija. Ovaj susret dar je i zadaća: dar bratskoga zajedništva u vjeri i služenju te zadaća ustrajnoga svjedočenja evanđelja našemu narodu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Na poseban način želim zahvaliti našemu domaćinu, preuzvišenom biskupu mons. Željku Majiću, na bratskom prijemu i gostoljubivosti. Ovdje, u Banjolučkoj biskupiji, osobito snažno osjećamo rane Crkve u njezinim udovima, ali i snagu uskrsne nade koja blista upravo po ranama. S dubokim poštovanjem i zahvalnošću spominjemo se svih vjernika ove biskupije koji su u dramatičnim vremenima progonstva, rata i poraća podnijeli teška stradanja, gubitak domova, progone i poniženja, a neki i mučeničku smrt. Na osobit način zahvaljujemo biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama koji su, uz velike žrtve, sve do mučeništva, ostajali uz svoj puk dijeleći s njime i glad i strah i neizvjesnost. Njihova odlučnost ostati, a ne otići, u ljudskim očima često nerazumna, ali evanđeoski jasna, ostaje trajno nadahnuće svima nama da biskupska služba nikada ne smije biti udaljena od trpljenja konkretnih ljudi.

Zajednički hod i suradnja naših biskupskih konferencija uvijek su bili i ostali prožeti osjećajem odgovornosti jednih za druge. To se posebno očituje u Tjednu solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini i u Nedjelji solidarnosti koji su plodovi bratske blizine i konkretne ljubavi Crkve u Hrvatskoj prema Crkvi u Bosni i Hercegovini. U tim danima, ali i tijekom cijele godine, podsjećamo vjernike da jedni bez drugih ne možemo, da su kršćanska ljubav i pomoć više od obične humanitarne geste: one su izraz vjere da smo u Kristu jedno tijelo. Tamo gdje Crkva u Bosni i Hercegovini trpi zbog demografskih, socijalnih i pastoralnih izazova, tamo i Crkva u Hrvatskoj osjeća svoju suodgovornost i svoj poziv na trajnu duhovnu i materijalnu potporu.

U duhu zajedništva i povijesne odgovornosti važno je spomenuti i rad zajedničke Komisije Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za Hrvatski martirologij. Ta Komisija, svojim strpljivim, često tihim i zahtjevnim istraživanjem, nastoji otrgnuti zaboravu stradanje tolikih naših vjernika, svećenika, redovnika i redovnica, kao i brojnih nevinih žrtava tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća. Nije riječ samo o povijesnoj znatiželji, nego o duhu pravednosti i istine koji nam nalaže da se s poštovanjem poklonimo žrtvama, da im vratimo ime, dostojanstvo i mjesto u pamćenju Crkve i naroda.

Svjesni smo da je svako suočavanje s prošlošću istodobno osjetljivo i nužno. Cilj rada Komisije nije potpirivanje podjela, nego upravo suprotno: izgradnja istinskog dijaloga i pomirenja, utemeljenoga na istini. Bez istine nema pomirenja, ali bez spremnosti na praštanje nema budućnosti. Neka nam brojni svjedoci vjere, koji su u najtežim vremenima ostali vjerni Kristu i Crkvi, budu poticaj da i mi, u današnjim okolnostima, ne popustimo pred napastima relativizma, ravnodušnosti i zaborava, nego da hrabro svjedočimo evanđelje života.

Gledajući u budućnost naših mjesnih crkava, posebno nas ohrabruju nadolazeći događaji koji okupljaju mlade i obitelji. S radošću gledamo prema Susretu hrvatske katoličke mladeži u Požegi. Mladi su, unatoč svim poteškoćama današnjega društva, nositelji svježine evanđelja i novoga proljeća Crkve. Na njima je teret, ali i milost da u vremenu obilježenom nesigurnošću, migracijama, krizom identiteta i brzim promjenama otkriju ljepotu nasljedovanja Krista. Neka ovaj susret u Požegi bude prigoda da u njima ponovno rasplamsamo plamen vjere, učvrstimo ih u identitetu djece Božje i članova Crkve te im pokažemo da Crkva računa na njih i treba njihovu hrabrost i kreativnost.

S jednakom nadom očekujemo i nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u Aljmašu. Obitelj ostaje temeljna stanica Crkve i društva unatoč napadima, nerazumijevanjima i izazovima kojima je izložena. U vremenu u kojemu se relativizira brak, umanjuje vrijednost otvorenosti životu i slabe veze među generacijama, želimo jasno i s ljubavlju reći da je kršćanska obitelj dragocjen dar i nezamjenjivo dobro. Susret u Aljmašu neka bude znak ohrabrenja obiteljima koje se bore s ekonomskim teškoćama, odgojnim izazovima, bolima i ranama, a ipak ostaju vjerne Gospodinu i otvorene novomu životu. Želimo im biti blizu, pratiti ih molitvom i konkretnom podrškom, da u Crkvi osjete da nisu same.

Draga braćo u biskupstvu, neka naše odluke budu izraz vjere, nade i ljubavi kako bismo zajedno mogli doprinijeti da Crkva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bude sve više dom zajedništva, nade i pomirenja.

U svemu neka nas vodi riječ apostola Pavla: „Nosite bremena jedni drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov“ (Gal 6,2).

Svima od srca želim plodonosan, nadahnut i bratski ispunjen rad na ovome zasjedanju. Neka Gospodin blagoslovi naše zajedništvo i učini nas vjerodostojnim svjedocima njegove prisutnosti među našim narodom.

Dražen Kutleša,
predsjednik HBK-a