Na početku mise nadbiskup je potaknuo vjernike da prihvate poruku evanđeoskog ulomka (Lk 18,9-14) o dvojici koji su došli u hram pomoliti se. Istaknuo je kako hodočašće nije trenutak za samohvalu, nego za zahvalnost i poniznu molbu Bogu za milosrđe. Samo takav stav, naglasio je, može pomoći vjernicima da iz hodočašća izađu obnovljeni i spremni nastaviti put prema Uskrsu.

U propovijedi je podsjetio kako Crkva postoji zato što ju je Isus htio – kao zajednicu učenika koji nastavljaju njegovo poslanje u svijetu. Crkva nije tek organizacija ili tradicija, nego zajednica onih koje je Krist pozvao da zajedno svjedoče dolazak Božjega kraljevstva među ljudima, osobito ondje gdje su ljudi ranjeni, zaboravljeni ili obeshrabreni.

U središtu tog poslanja, naglasio je nadbiskup, nalazi se trajni poziv Krista svojim učenicima. „Postojimo zato što Isusu učenici nisu trebali samo onda u prvom dijelu njegova poslanja, djelovanja na zemlji, nego mu trebaju za sva vremena, da bi se u snazi Duha Svetoga Crkva u svijetu dovršava Kristovo djelo i da se po njoj nastavlja put Kraljevstva Božjega.“

Zato je, poručio je nadbiskup, i današnja Crkva pozvana živjeti zajedništvo, povjerenje u Boga i otvorenost prema ljudima. Korizmeno hodočašće prema katedrali sv. Vida tako postaje slika Crkve na putu – naroda koji zajedno hoda prema Gospodinu kao „hodočasnici nade“.

Na kraju misnog slavlja vjernici su učinili ophod oko oltara s Čudotvornim raspelom. Pjevanje su predvodili pjevači Bakarskog dekanata, koje je za orguljama pratio Bartol Reljac. Prije mise, molila se pobožnost križnog puta, koju je predvodio dekan Delničkog dekanata Ivan Milardović, objavljeno je na mrežnoj stranici Riječke nadbiskupije.