Na početku mise riječi pozdrava uputio je župnik don Rajko Marković.

Biskup Palić je u homiliji govorio o svjetlu, duhovnom vidu i pozivu kršćana da u svakodnevici žive kao djeca svjetlosti. Polazeći od biblijskih čitanja, biskup je istaknuo kako Bog ne gleda na vanjski izgled, nego na čovjekovo srce, podsjetivši na izbor kralja Davida. Upozorio je da ljudi često procjenjuju druge prema uspjehu, položaju ili izgledu, dok Bog vidi dublje i poziva na pogled ispunjen ljubavlju i milosrđem.

Tumačeći riječi svetog Pavla iz Poslanice Efežanima, biskup je pojasnio da kršćani po vjeri i krštenju nisu samo u svjetlosti nego su pozvani biti svjetlost u svijetu, što nosi odgovornost da svojim životom svjedoče vjeru u obitelji, zajednici i društvu.

Središnji dio homilije biskup je posvetio evanđeoskom izvještaju o ozdravljenju čovjeka koji je bio slijep od rođenja. Podsjetio je kako učenici traže krivca za njegovu patnju, dok Isus mijenja perspektivu i pokazuje da se na tom čovjeku mogu očitovati Božja djela. Ovaj događaj sa slijepcem ne govori samo o fizičkom nego i o duhovnom sljepilu, rekao je biskup. Dok farizeji, uvjereni da vide, zapravo ostaju zatvoreni u vlastite predrasude, slijepi čovjek postupno dolazi do vjere i na kraju ispovijeda: „Vjerujem, Gospodine.“

Govoreći o korizmenom vremenu, biskup je istaknuo kako je to put na kojem i današnji vjernici trebaju prepoznati vlastita sljepila i to prema potrebama bližnjih, prema vlastitim slabostima ili prema Božjoj prisutnosti u svakodnevnom životu. Podsjetio je i na važnost euharistije, nazvavši je susretom s Kristom koji i danas preobražava ljudsku krhkost. U tom je kontekstu spomenuo misao sv. Tome Akvinskoga, koji je Euharistiju nazivao „medicina animae“, lijekom za dušu koji liječi čovjekovu nutrinu i vodi ga prema svjetlosti.

Nakon mise biskup je održao predavanje bračnim parovima i svima zainteresiranima o kršćanskom pogledu na obitelj, protumačivši da je mit o „savršenoj obitelji“ iluzija koja se često stvara kroz društvene mreže i idealizirane slike života.

Govoreći o stvarnosti obiteljskog života, biskup je istaknuo da svaka obitelj nosi svoje poteškoće, nesporazume i brige, ali upravo kroz te izazove uči ljubiti, opraštati i ponovno započinjati. Podsjetio je i na primjer Svete Obitelji koja je, unatoč teškoćama poput siromaštva i bijega u Egipat, ostala vjerna Bogu i zajedništvu.

Posebno je istaknuo da se obiteljska ljubav ne gradi u velikim događajima, nego u malim svakodnevnim gestama, u strpljenju, međusobnom slušanju, darivanju vremena i spremnosti na oprost. Kao ključne za očuvanje mira u obitelji izdvojio je tri jednostavne riječi na koje je često podsjećao i papa Franjo: „molim“, „hvala“ i „oprosti“.

U nastavku je poručio kako Bog djeluje i u nesavršenosti obiteljskog života te da djeci nisu potrebni savršeni roditelji, nego roditelji koji se trude, priznaju pogreške i iskreno ljube. Upravo takva iskrenost, pojasnio je biskup, ostavlja najdublji trag u životu djece.

Zaključujući predavanje, biskup je pozvao obitelji na nadu i zajedništvo, istaknuvši da sretna obitelj nije ona bez problema, nego ona koja u poteškoćama ostaje zajedno, oprašta i uvijek pronalazi novi početak. Vjernike je potaknuo i na obnovu zajedničke molitve, više razgovora u obitelji te na male svakodnevne geste ljubavi koje grade obiteljsko zajedništvo.