Večernji susret pozdravnom je riječju otvorio predstojnik Instituta za novu evangelizaciju vlč. dr. sc. Davor Vuković, istaknuvši kako se među brojnim ponudama u župama i Nadbiskupskom vikarijatu u Osijeku prepoznaje i ova korizmena duhovna obnova za katoličke udruge.

Pozdravio je članove osječke podružnice Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva i ogranka Hrvatskoga katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, volontere Katoličke udruge za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“ i inicijative „Hod za život“, katoličke prosvjetne djelatnike te vjernike zauzete u župnim i katoličkim zajednicama.

Duhovno sabranje započelo je uz uglazbljeni Psalam 91 i molitvu Himna Duhu Svetomu, nakon čega je duhovnik Matezović otvorio zajedništvo uvodnim razmatranjem, podsjetivši kako korizma poziva na intenzivniji post, molitvu, djela milosrđa i ljubavi, no često se događa da „kao da plešemo između napasti smisla odricanja i uskrate, spiritualiziramo želeći biti bolji u ovomu ili onomu – postiti od riječi, srdžbe – izdržavamo korizmu ostajući na razini besmislenoga odricanja bez duhovnoga ploda“.

„Na najbolji način tradicija Crkve opisuje određeni duhovni boj s osam glavnih strasti u ljudskom životu. Često danas u našoj vjeri, možda i u udrugama i pokretima, kao da smo se pretvorili u osobe koje stalno nešto novo izmišljaju kako bismo zainteresirali ljude i priveli ih bogatstvu naše vjere. A zapravo tradicija Crkve, osobito kršćanska duhovnost, daje nam lijekove, terapije i prepoznaje naše suvremene probleme: borbu sa strastima u našem životu“, kazao je Matezović, ocijenivši kako su često prisutne predrasude kada je riječ o promatranju strasti isključivo u negativnom smislu.

Citirao je Katekizam Katoličke crkve, prema kojemu „strasti po sebi nisu ni dobre ni zle“, te pojasnio da se protiv strasti treba boriti samo onda kada nas vode prema onome što moralno nije dobro. Pozvao se i na sv. Tomu Akvinskoga koji ističe da su „strasti zle ako im je ljubav zla, a dobre ako im je ljubav dobra“. Drugim riječima, prema onome čemu su usmjerene, strasti postaju dobre ili zle, dok razum upravlja njihovim djelovanjem.

„U korizmi Crkva nas poziva proniknuti u smisao posta, molitve i dobrih djela u našem životu. Pozvani smo susresti se sa svojim strastima i emocijama u svakodnevici te ih staviti pred ogledalo i vidjeti vode li nas prema dobru ili zlu. Strasti usmjerene prema dobru postaju vrline i kreposti, a strasti koje zavladaju čovjekom oduzimaju mu slobodu i odvode ga na zlo. Sv. Augustin kaže: ‘Vrlina je što se sa strašću čini, a porok je ono što se iz strasti ne može ostaviti.’“

Govoreći o Ivanu Kasijanu, duhovnom ocu i pustinjaku s kraja 4. i početka 5. stoljeća, koji je povezao istočnu i zapadnu duhovnost, naveo je osam glavnih strasti: proždrljivost, blud, srebroljublje, gnjev (srdžbu), tugu, duhovnu tromost ili acediju, taštinu i oholost. Posebno se osvrnuo na acediju, koju je opisao kao nebrigu, neodgovornost i pomanjkanje brige za vlastiti duhovni život i spasenje, odnosno kao obamrlost duše i nedostatak nutarnje snage, zbog čega se naziva i „podnevnim demonom“.

U razmatranju je iznio pet glavnih očitovanja acedije: nutarnju nepostojanost, koja budi želju za promjenom i bijegom od vlastitih obveza; pretjeranu brigu za tjelesno zdravlje; odbojnost prema manualnom radu; nemar u obavljanju vjerskih dužnosti, osobito u molitvi; te opću obeshrabrenost koja može dovesti do zatvorenosti i duševne iscrpljenosti.

Govoreći o borbi protiv duhovne tromosti, podsjetio je na riječi sv. Ivana Kasijana da „pravi vojnik Kristov, koji se želi junački boriti za savršenstvo, treba tu bolest istjerati iz skrovišta svoje duše“. Kao lijekove naveo je: suze, molitvu i rad u ravnoteži, suprotstavljanje zlim mislima Božjom riječju, razmatranje smrti u svjetlu vječnoga života te ustrajnost i vjernost svakodnevici.

„Sve se odvija pod Božjim svjetlom: suze su suze pred Gospodinom, rad je usko povezan s molitvom, borba protiv zlih misli vodi se Božjom riječju, smrt nije kraj ljudskoga života, a ustrajnost nije stoicizam, nego strpljivost pred Božjim pogledom. Neprijatelj najčešće napada onoga koji se povlači i odustaje, dok je kršćanin pozvan na borbu – ne bijegom, nego ustrajnošću“, naglasio je Matezović.

U raspravi s vjernicima istaknuta je vrijednost ovakvih susreta koji pomažu u propitivanju vlastitoga duhovnog života i zadobivanju nutarnjega mira. Naglašeno je kako je za duhovni rast ključno darovati vrijeme Bogu i dopustiti mu da djeluje u susretu s drugim ljudima.

Domaćin vlč. Davor Vuković zaključio je kako je temelj duhovnoga života bezuvjetno pouzdanje u Boga. Duhovna obnova završena je molitvom, a zajedništvo je nastavljeno druženjem.