Planinarski križni put počeo je kod crkve sv. Ivana u Kavču te se nastavio prema Bogdašićima. Na križnom putu sudjelovali su vjernici iz mjesta: Škaljara, Kavča, Mrčevca, Bogdašića, Tivta i Donje Lastve, kao i Hrvati iz Dubrovnika i Barskog kraja. Križnom putu nazočila i vjernica rođena u baptističkoj zajednici u Brazilu, kao i pravoslavni vjernici.

Tijekom pobožnosti moljen je „Križni put – Misionari Crkve u Hrvata“ u duhu sluge Božjega oca Ante Gabrića. Svaka od 14 postaja sastojala se od razmatranja Isusove muke i težine križa, duhovne misli oca Ante Gabrića te spomena misionara i misijskih područja. U tom su kontekstu, spomenuti: s. Vesna Bošnjak – posljednja otišla u misije; don Jakoslav Banić – posljednji dijecezanski svećenik koji je otišao u misije; DR Kongo – obilježen neredima i nesigurnošću; pok. s. Lukrecija Mamić – ubijena misionarka u Burundiju; Haiti – veliko siromaštvo i nesigurnost; fra Ilija Barišić – najstariji i najdugovječniji misionar; s. Blaženka Barun – najstarija misionarka; pok. s. Teresa Kovačević – misionarka u Argentini; Ekvador – pogoršano stanje sigurnosti i siromaštvo; Nigerija – nasilje i otmice; fra Vjeko Ćurić – ubijen misionar u Ruandi; Argentina – dugogodišnje djelovanje misionarki; Madagaskar – veliko siromaštvo te o. Ante Gabrić – uzor misionarskog predanja.

Susret je zaključen misom u crkvi sv. Petra u Bogdašićima, nakon čega je župnik don Dražen Kraljić blagoslovio prisutne. U središtu susreta bio je lik sluge Božjega oca Ante Gabrića, u čiju se čast od 20. do 28. ožujka moli Velika devetnica „Od zemaljskoga do nebeskoga rođendana“.

U Bogdašićima se tijekom susreta molilo za stradale Hrvate katolike, civile iz Drugoga svjetskog rata, koji su ubijeni od strane četničkih postrojbi u službi okupatora, kao trajni podsjetnik na važnost čuvanja istine i sjećanja. Ispred crkve, kod kipa Uskrsloga Krista, molilo se za misionare diljem svijeta, ali i za vjernike ondje.

U nedjelju, 22. ožujka, održane su mise u Škaljarima i Bogdašićima. U Škaljarima je misa bila prikazana za pok. don Iva Brajnovića. Nakon što je kao svećenik preživio težak napad nožem i teško ranjavanje, nastavio je živjeti evanđeosku ljubav i oprost. Kasnije je, nakon odlaska na liječenje kod kotorskog biskupa i dubrovačkog administratora Butorca, bio uhvaćen od strane komunističkih vlasti te s drugima odveden prema otoku Daksi, gdje je ubijen tako što mu je vezan kamen oko vrata i bačen u more. Molitva je upriličena i kod biste don Antona Tonćija Belana.

U Škaljarima je u misijsku akciju bio uključen i mali admiral Bokeljske mornarice za 2026. Krsto Tonija Petrović iz Kotora, koji je sudjelovao u prikupljanju milostinje za misije. Mali admiral je dječak koji u ime drevne tradicije Bokeljske mornarice na blagdan sv. Tripuna izgovara Lode, a njegov angažman ondje bio je znak uključivanja najmlađih u život Crkve.

U obraćanju don Dejan je naglasio da su pripadnost rimokatoličkoj vjeri i hrvatskom nacionalnom identitetu poput dvaju krila kojima vjernici Kotorske biskupije opstaju unatoč brojnim preprekama, pritiscima izvana, ali i autocenzuri te idu naprijed.

Istaknuo je da u Boki kotorskoj ima mnogo zapuštenih crkava, ali da je još veća tragedija ako su ljudske duše u lošijem stanju od njih. Izrazio je radost zbog žive Crkve u Škaljarima, kao i djelovanja više hrvatskih udruga koje se zalažu za humanitarne djelatnosti, pomoć Crkvi i očuvanje identiteta.

U Bogdašićima je misa prikazana za don Bogdana Petrovića, rodom iz Škaljara, koji je kao svećenik služio godinama u Bogdašićima.

Don Dejan pozvao je vjernike da budu misionari u svakodnevici: jer jedina „Biblija“ koju mnogi mogu čitati jest život vjernika i jedini predstavnici vjere i naroda koje susreću – jesu oni sami.

Misijsku animaciju organizirao je povjerenik za misije dr. don Dejan Turza, s ciljem nastavka buđenja misijske svijesti u Kotorskoj biskupiji i konkretne pomoći misijama.

Prikupljena sredstva namijenjena su Nacionalom misijskom uredu u Zagrebu, u suradnji s kojim je i pripremljen tekst i kontekst Križnoga puta.