Homilija Svetog Oca Lava XIV.

Cvjetnica

Vatikan

Nedjelja, 29. ožujka 2026.

Draga braćo i sestre,

dok Isus prolazi svoj križni put, stanimo iza njega, slijedimo njegove stope i, hodajući s njim, razmatrajmo njegovu veliku ljubav prema čovjeku, njegovo slomljeno srce, njegov život kao dar ljubavi.

Promatrajmo Isusa, koji se predstavlja kao Kralj mira, dok se oko njega sprema rat. Njega, stamena u krotkosti, dok druge obuzima nemir nasilja. Njega, koji je sama nježnost, dok drugi uzimaju u ruke mačeve i toljage. Njega, svjetlo svijeta, dok se tama sprema naskoro prekriti zemlju. Njega, donositelja života, dok se kuje plan njegove osude na smrt.

Kao Kralj mira, Isus želi pomiriti svijet u zagrljaju Oca i srušiti svaki zid koji nas dijeli od Boga i bližnjega, jer „on je mir naš“ (Ef 2, 14).

Kao Kralj mira, ulazi u Jeruzalem jašući na magarcu, a ne na konju, ispunjavajući drevno proroštvo koje je pozivalo na radost zbog Mesijina dolaska: „Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On će istrijebit’ kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit’ lûk ubojni. On će navijestit’ mir narodima” (Zah 9, 9-10).

Kao Kralj mira, kad jedan od njegovih učenika izvlači mač da ga obrani i udari slugu velikog svećenika, on ga odmah zaustavlja govoreći: „Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu“ (Mt 26, 52).

Kao Kralj mira, dok je na sebi nosio teret naših patnja i bio proboden za naše grijehe, „nije otvorio usta svojih. K’o jagnje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu“ (Iz 53, 7). Nije se naoružao, nije se branio, nije vodio nijedan rat. Pokazao je krotko i blago lice Boga, koji uvijek odbacuje nasilje, i umjesto da spasi samoga sebe pustio je da bude pribijen na križ, kako bi prigrlio sve križeve svih vremena i svih mjesta kroz ljudsku povijest.

Braćo i sestre, to je naš Bog: Isus, Kralj mira, Bog koji odbacuje rat, kojeg nitko ne može koristiti za opravdanje rata, koji ne sluša molitve onih koji ratuju i odbacuje ih govoreći: „Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle“ (Iz 1, 15).

Promatrajući njega, koji je bio raspet za nas, vidimo raspete ovoga svijeta. U njegovim ranama vidimo rane tolikih današnjih žena i muškaraca. U njegovom posljednjem kriku Ocu čujemo plač potištenih i žalosnih, onih koji su bez nade, bolesnih, usamljenih i, nadasve, čujemo jauk boli svih onih koji su potlačeni nasiljem i svih žrtava rata.

Krist, Kralj mira, ponovno vapi sa svog križa: Bog je ljubav! Smilujte se! Odložite oružje, sjetite se da ste braća!

Presvetoj Mariji, koja stoji pod križem svoga Sina i plače zajedno s onima koji su danas raspeti, želim povjeriti taj vapaj riječima sluge Božjega, biskupa Tonina Bella:

„Sveta Marijo, ženo trećeg dana, daj nam sigurnost da, unatoč svemu, smrt više neće imati vlast nad nama, da su nepravdama narodâ dani odbrojani, da sjaj ratova počinje blijediti, da se patnjama siromašnih bliži kraj. […] I da će se, konačno, suze svih žrtava nasilja i boli uskoro osušiti, poput mraza na proljetnom suncu“ (Maria, donna dei nostri giorni).

Papino obraćanje prije molitve Angelusa na Cvjetnicu