Koncelebrirali su katedralni župnik Marko Karača i više svećenika, a na početku su pjevanu Muku Gospodina našega Isusa Krista po Mateju izveli solisti Janko Lulić, Domagoj Mosler, Ivan Tominac, Verica Posilović, Vanda Kanoti te Katedralni zbor.

U homiliji je biskup najprije protumačio evanđeoski izvještaj o Isusovu ulasku u Jeruzalem, istaknuvši simboliku magarca kao znaka Mesije koji dolazi kao blag i ponizan kralj mira, a ne kao zemaljski vladar. Osvrnuo se i na poklik „Hosana“ te naglasio kako Isus prihvaća da je kralj, ali kao „drukčiji kralj“, blizak malenima.

Govoreći potom o Muci Gospodnjoj po Mateju, istaknuo je kako Kristova osuda, muka i smrt razotkrivaju trajnu dramu čovječanstva u kojoj se Isusa odbacuje, izdaje i niječe. Podsjetio je da u toj drami nisu sudjelovali samo veliki svećenici, Pilat i svjetina, nego i sami učenici, te upozorio kako se i današnji čovjek treba iskreno zapitati koliko doista slijedi Krista i prepoznaje vlastiti grijeh. „Braćo i sestre, svi mi želimo da na svijet dođe mir, da se prestanu ljudi ubijati i u Ukrajini i u Iranu i na Bliskom Istoku.

Međutim, mira ne može biti ako ljudska srca ne prihvate Krista koji je kralj mira. A to znači da se svi moramo odreći grijeha, da svi trebamo nešto učiniti. Nije dovoljno samo uzdisati i osuđivati nasilja, ratove i ubojstva. Potrebno je nešto dobro učiniti, potrebno se za mir zauzeti i u svojem najbližem okružju širiti granice mira. To je moguće samo ako mir Kristov zavlada u našim srcima. Inače će Krist i dalje patiti u našoj braći i sestrama, u nama samima, jer on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše“, ustvrdio je biskup, dodavši kako su te Kristove rane u uskrsnuću preobražene, ali su ostale da učenike podsjećaju na silnu ljubav iz koje je on prihvatio muku i smrt te otvorio vrata života.

Razmatrajući o prihvaćanju križa i životnih patnji, biskup se osvrnuo i na primjer sv. Lovre od Uskrsnuća, koji je učio da sve treba primati iz Božje ruke i u svemu Bogu zahvaljivati. Poručio je kako sv. Lovro govori iz vlastitog iskustva te poziva sve da prihvate svoja trpljenja, bolesti i križ radi Gospodina. „Kako Isus reče: ne kako ja hoću, nego kako hoćeš Ti. Tada nam taj stav donosi mir i sreću, dapače radost da možemo nešto pridonijeti mukama Kristovim, kako sveti Pavao veli. Upriličimo se što više našem Gospodinu jer smo po njegovoj muci i križu otkupljeni, po njegovoj muci i smrti došlo nam je spasenje, a po njegovoj ljubavi i žrtvi darovan nam je novi život uskrsnuća“.

Na kraju je biskup vjernike pozvao da u svojim patnjama, kušnjama i križevima nasljeduju Kristovo predanje Ocu, po uzoru na njegovu molitvu u Getsemaniju: „Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti“. Potaknuo je okupljene da razmatranje Gospodinove muke u Velikom tjednu prihvate kao put otvaranja novome životu koji nam Krist daruje svojom mukom, smrću i uskrsnućem.