Nakon obreda blagoslova svečana procesija, predvođena šibenskim biskupom mons. Tomislavom Rogićem, krenula je prema katedrali sv. Jakova. Uz biskupa Rogića u koncelebraciji su bili umirovljeni biskup Ante Ivas i generalni vikar mons. Tomislav Subotičanec, uz sudjelovanje više svećenika i okupljenih vjernika.

U homiliji biskup Rogić detaljno je analizirao Isusovu muku prema Evanđelju po Mateju, ističući ljudske slabosti, izdaje, ali i konačni smisao Kristove žrtve. Posebno se osvrnuo na Judinu izdaju kao posljedicu neispunjenih osobnih očekivanja, naglasivši: „Juda želi drugačijeg Isusa koji će zagospodariti Izraelom; kad ne ispunjava njegova očekivanja, Juda će ga izdati, prodati.“ Nastavio je opisujući razočaranje učenika u Maslinskom vrtu koji se pitaju poznaju li uopće onoga koji je nekad stišavao oluje, a sada dopušta da ga vode kao žrtvu.

Govoreći o Isusovoj molitvi Ocu, biskup je istaknuo ključne riječi predanja: „Isus se moli Ocu nebeskom tri puta da ukloni čašu koju mora piti. Zna za muku koja ga čeka. Ali ne kako hoću ja, nego kako hoćeš Ti, Oče. Potpuno predanje volji Očevoj, da se ispune Pisma. Neka se vrši volja Božja za spas svijeta, za spas čovjeka, za spas svakoga od nas.“ U tom kontekstu podsjetio je na krhkost ljudskih obećanja, spominjući Petra koji je mislio da je dovoljno jak za izazov, no ubrzo je zatajio učitelja.

Biskup Rogić osvrnuo se i na ulogu Poncija Pilata, opisujući ga kao sliku bijega od odgovornosti pred očitom nepravdom: „Pilat – mudrac, htio je to brzo riješiti, ali svjetina hoće Barabu. Novo poniženje: Isuse, gori si od razbojnika. Pilat pere ruke. Ostaje taj njegov čin za vjekove kao slika bijega od odgovornosti. Vi ste ga doveli, vi mu sudite, vi snosite posljedice“, kazao je biskup.

Posebnu pozornost biskup je posvetio trenutku Isusove smrti i simbolici tame koja je prekrila zemlju, povezujući je s izlaskom iz ropstva u Obećanu zemlju. Isusov krik s križa opisao je kao znak najdublje ljudske patnje: „Kristov krik: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio! Ostaje znakom najdublje patnje, kad čovjek pomisli da ga je Bog napustio. Isus ulazi u najdublju ljudsku bol duše i tijela. Ulazi u najdublju bol ljudske duše, da čovjeka od tamo izvuče, izbavi, spasi i pokaže da nije tako. Bez ove Isusove riječi-molitve s križa bilo bi nemoguće prihvatiti ljudsku patnju“, istaknuo je mons. Rogić.

Na kraju je biskup pozvao vjernike da ostanu u razmatranju Isusove muke, naglašavajući da je upravo ta žrtva potvrda ljudskog dostojanstva i neizmjerne Božje ljubavi: „Brate i sestro, čovječe, vrati se svome dostojanstvu na koje si pozvan, jer u Božjim očima toliko vrijediš da je Sin Božji postao čovjekom, podnio sramotnu smrt križa, okusio dubinu boli i udaljenosti od Boga da te k sebi privuče. Došao nas je naučiti kako da jedni druge ljubimo. Došao je na se uzeti sve naše krivice. Došao nas je osloboditi od grijeha. Došao nas je pomiriti s Bogom. Radi toga je na križu umro“, zaključio je homiliju biskup Tomislav Rogić.