Na početku mise biskup je vjernike podsjetio na duboko značenje dana Velikog tjedna, istaknuvši kako su to „najsvetiji dani naše vjere“ u kojima se Crkva spominje Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Govoreći o snazi Kristova otajstva, naglasio je kako je križ duboko utkan u život svakog čovjeka te da uskrsnuće svima nosi poziv na novi život. Pozvao je okupljene na iskreno kajanje za vlastite grijehe, ali i na nadu koja proizlazi iz Kristove pobjede. „Uskrsnuće nam govori da možemo biti novi, da možemo biti drugačiji i bolji“, poručio je biskup.

U prigodnoj homiliji biskup je govorio o patnji, vjernosti i nadi, polazeći od riječi proroka Izaije, čije se poruke ovih dana čitaju u liturgiji. Istaknuo je kako Izaija, iako odbačen, neshvaćen i izložen ruglu od svojih sunarodnjaka i najbližih, ne gubi oslonac u Bogu. Upravo u toj njegovoj vjernosti i oslonjenosti na Boga, unatoč patnji i osamljenosti, prepoznaje se slika Krista koji je također bio prezren, odbačen, osuđen i razapet.

Biskup je naglasio kako se u iskustvu proroka Izaije i Krista mogu prepoznati i mnogi ljudi danas, osobito oni koji prolaze kroz teške životne okolnosti. „Svatko od nas barem je nekada iskusio nemoć, gorčinu ili odbačenost“, poručio je, istaknuvši kako upravo promatranje Kristove muke daje snagu za prihvaćanje vlastitog života i očuvanje dostojanstva.

Poseban naglasak stavio je na lik Jude, apostola koji izdaje Isusa, upozorivši kako nevjernost uvijek ima svoje dublje uzroke. Govoreći o mogućim motivima, poput materijalnih interesa ili pogrešnih političkih očekivanja, istaknuo je kako je u konačnici riječ o gubitku svijesti o vlastitom dostojanstvu i udaljavanju od Boga. „Pitanje vjernosti ili nevjernosti tiče se svakoga od nas, jesmo li vjerni Bogu, sebi i onome na što smo pozvani“, naglasio je te da osima ljudskog motiva nevjernosti ne treba zaboraviti i utjecaj sotone.

U tom kontekstu potaknuo je okupljene na povjerenje u Boga, ističući kako ono ne uklanja patnju, ali daje snagu da se ona nosi i nadvlada. Kao primjer takve vjernosti i ustrajnosti naveo je Maricu Stanković, koja je nepravedno osuđena te je pet godine provela u zatvoru u Požegi. Unatoč trpljenju i trenucima nutarnjih kriza, kušnji i tame, ostala je vjerna Bogu, o čemu svjedoče i njezini zapisi iz zatvora.

Biskup je istaknuo kako nam ona svjedoči da i u trenucima duhovne suhoće i osjećaja napuštenosti čovjek može ostati vjeran Bogu, podsjetivši na riječi Marice Stanković koje svjedoče o borbi, ali i ustrajnosti u molitvi, traženju Boga i oslonjenosti na njega.

Zaključujući homiliju, biskup je pozvao sve nazočne da ne gube povjerenje u Boga, nego da u njemu uvijek iznova pronalaze snagu za novi početak. „U Bogu uvijek postoji mogućnost nove budućnosti“, poručio je, istaknuvši kako nakon križa dolazi uskrsnuće te kako Božje milosrđe nadilazi svaku slabost i grijeh.

Na kraju misnog slavlja biskup Martinović pozvao je okupljene da dane Velikog tjedna prožive u dubljoj povezanosti s Bogom, istaknuvši da se prava snaga Uskrsa nalazi u nutarnjem zajedništvu s Kristom. „Želim vam da Uskrs proživite u Božjoj prisutnosti, u Božjoj blizini, da doživite snagu mira i radosti koju jedino Krist Uskrsli donosi“, poručio je. Podsjetio je kako ni zatvorske okolnosti ne mogu oduzeti čovjeku unutarnju slobodu i mir. U tom je svjetlu potaknuo zatvorenike da upravo molitvom ostanu povezani s Kristom, ali i sa svojim obiteljima. Zaključujući, biskup je naglasio dostojanstvo svakog ljudskog života te pozvao na novi početak utemeljen na Kristovoj uskrsnoj ljubavi, istaknuo je, potičući da u Kristu prepoznaju izvor ljubavi prema sebi i drugima. Svima je na kraju zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs, uz molitvu da ih Krist ispuni svojim mirom i snagom za život u njegovoj milosti i novoj budućnosti.