U središtu obreda bio je križ – znak koji je od simbola patnje i osude po Kristu postao znak pobjede, ljubavi i spasenja. U ogoljenoj crkvi, bez zvona i ukrasa, vjernici su sudjelovali u čitanju Muke, klanjanju križu i pričesti.

U propovijedi biskup Ivas istaknuo je da je križ preokret povijesti – mjesto gdje se ljudska patnja susreće s Božjom ljubavlju. Podsjetio je kako je križ bio znak sramote, ali ga Krist pretvara u znak nade, pokazujući da ljubav ide do kraja, bez uzmaka. Protumačio je da Isus na križu ne odgovara osudom, nego opraštanjem, preuzimajući na sebe rane čovječanstva i otvarajući put pomirenju.

Posebno je istaknuo simboliku „drveta“: po drvetu u raju dolazi pad, a po drvetu križa dolazi spasenje. Pozvao je vjernike da u vlastitim križevima ne vide samo teret, nego priliku za rast u vjeri, strpljivosti i ljubavi. Križ tako postaje put koji vodi prema uskrsnuću, a ne znak beznađa.

Na kraju obreda uslijedila je tradicionalna procesija ulicama grada, a obredi su završili na trgu podno zvonika. Sudjelovanje Vodičkih žudija u obredima i procesiji istaknulo je snagu tradicije koja izvire iz duboke ukorijenjenosti vjere vodičkog puka u pashalno Kristovo otajstvo – muku, smrt i uskrsnuće koje se stoljećima slavi.