U koncelebraciji su bila petorica svećenika predvođena generalnim vikarom mons. Franjom Frankopanom Velićem, a na bdjenju je sudjelovalo i više od 100 članova Neokatekumenskih zajednica. Nakon svečanog ulaska „Svjetla Kristova“ u zajednicu, maestro don Šime Marović otpjevao je hvalospjev uskrsnoj svijeći. Po završetku Službe svjetla uslijedila je Služba Riječi tijekom koje je nadbiskup izrekao homiliju u kojoj je istaknuo kako Vazmeno bdjenje predstavlja prijelaz iz tame u svjetlo i iz smrti u život, istaknuvši da uskrsnuće nije tek ideja, nego stvarni susret s Bogom koji mijenja čovjekov život. Osvrnuo se na žene koje dolaze na grob bez očekivanja čuda, ali s vjernošću, istaknuvši kako Bog upravo njima prvima objavljuje radosnu vijest, poručivši da „tamo gdje mi vidimo kraj, Bog započinje nešto novo“.

Govoreći o prizoru praznoga groba i uklonjenom kamenu, nadbiskup je protumačio kako Bog djeluje na način koji čovjeka poziva na dublje promišljanje i vjeru, istaknuvši da prepreke nisu uklonjene radi Boga, nego radi čovjeka kako bi mogao vidjeti i povjerovati. U tom je kontekstu upozorio na opasnost beznađa i gubitka nade u svakodnevnim životnim situacijama, prokomentiravši da čovjek često olako proglašava nešto nemogućim, premda vjeruje u Božju svemogućnost. Posebno je izdvojio anđelove riječi „Ne bojte se!“ kao središnju poruku ove noći, pojasnivši kako je strah jedan od najvećih neprijatelja vjere jer zatvara čovjeka pred Božjim djelovanjem.

Nadbiskup je potom istaknuo kako uskrsnuće razbija strah i vraća čovjeku nadu, jer Kristova pobjeda nad smrću pokazuje da smrt nema posljednju riječ. Protumačio je kako vjera uvijek uključuje dva koraka – osobno iskustvo susreta s Bogom i poslanje da se ta radost prenosi drugima, podsjetivši da su žene postale prve navjestiteljice uskrsnuća upravo zato što su imale hrabrosti doći do groba. U tom je svjetlu istaknuo i kako Krist prvi dolazi ususret čovjeku, ne optužujući, nego donoseći mir, poručivši da je „Krist živ i zato se više ničega ne moramo bojati“.

Zaključno je potaknuo vjernike da u svjetlu Uskrsa preispitaju vlastitu vjeru i nadu, osobito u trenucima poteškoća i životnih kušnji, te ih ohrabrio da ne ostanu zarobljeni u beznađu. Poručio je kako „Uskrs ne obećava život bez križa, ali jamči da križ nema posljednju riječ“, pozvavši ih da ovu noć ne shvate samo kao lijep obred, nego kao početak novoga života u vjeri, nadi i svjedočenju uskrsloga Krista koji ostaje trajno prisutan među ljudima.

Nadbiskup je potom blagoslovio krsni zdenac prilikom kojega je sabrani vjernički puk obnovio svoja krsna obećanja, a Prvostolni mješoviti zbor sv. Dujma pjevao je tradicionalni napjev „Vidjeh vodu“. Nakon obnove krsnih obećanja uslijedila je Euharistijska služba, a na samom kraju slavlja, na kojem su ministrirali bogoslovi splitskog Centralnoga bogoslovnog sjemeništa, nadbiskup je blagoslovio hranu. Prije svečanog otpusta katedralni župnik don Ante Mateljan zaželio je nadbiskupu i svima okupljenima blagoslovljen i radostan Uskrs. Posebno je pozdravio članove Neokatekumenskih zajednica koji ovim Vazmenim bdjenjem dovršavaju svoj itinerarij te Bogu preporučio rad njihov zajednica. Zaključujući slavlje nadbiskup je poručio: „Neka vas uskrsli Gospodin trajno prati i u vašim srcima podržava svoja dva velika dara: radost i mir, da bez toga nikada ne ostanete.“