U propovijedi je poručio da kršćanin na mržnju i pokušaj zatiranja istine treba odgovoriti ljubavlju, oprostom i pomaganjem. To su činili i sluge Božji – Riječki mučenici za koje je s početkom ove godine pokrenuta kauza za beatifikaciju. Nositelj kauze je upravo Martin Bubanj čije je svjedočanstvo mučeništva za vjeru najjače i najsigurnije. „Zato ovo mjesto danas postaje nešto više – postaje sveto mjesto“, istaknuo je Casalonga. „Ovo mjesto prestaje biti mjesto tuge i oplakivanja. Ono postaje mjesto Isusova trijumfa. Mi danas ne dolazimo ovdje samo kao oni koji obilježavaju tragediju koja se ovdje dogodila, nego kao hodočasnici Sluzi Božjemu“, dodao je. 

Propovjednik je istaknuo kako na kraju svake muke stoji Kristov križ koji podsjeća da vanjska muka ne mora značiti i unutarnju. „Ona može postati put pročišćenja i usmjerenja prema Bogu. U toj muci čovjek može reći: ‘Bože, Ti vidiš i sudiš. Bože, oprosti im, jer ne znaju što čine’“, rekao je te istaknuo da među onima koji su toj jami ubijeni, jedan život posebno svijetli kao svjetionik – život svećenika sluge Božjega Martina Bubnja. U jednom pismu napisao je: „Ako me ubiju, znajte zašto su me ubili – zato što sam uvijek govorio istinu, branio vjeru i ljubio domovinu. I bio sam spreman biti i izložiti se kada je trebalo, a mnogi to nisu činili.“ 

Bubanj je, dok je podnosio mučeničku smrt, oprostio svojim ubojicama, molio za njih i podijelio odrješenje onima koji su toga bili potrebni. „U svemu tome nije gledao tko je tko, nego je u svakome gledao čovjeka. U tom smislu on je svjetionik koji nam pokazuje Isusovu ljubav s križa koja može obuhvatiti cijeli svijet“, rekao je Casalonga.

Podsjetio je da je kauza Riječkih mučenika pokrenuta u godini 100. obljetnice riječke Crkve te zahvalio svima koji su čuvali spomen na to mjesto tijekom 80 godina, posebno pokojnim svećenicima Anti Sironiću i Josipu Manjgotiću, koji su zapisivali i prenosili istinu, te dugogodišnjem župniku Ivanu Stošiću i kanoniku Sanjinu Francetiću.

Molitvu za Riječke mučenike, da se proslave kao kandidati za oltar, nadbiskup Mate Uzinić usmeno je odobrio pa je na kraju mise ta molitva po prvi put i izmoljena. Na kraju mise kancelar Casalonga ponovio je kako to mjesto postaje sveto mjesto hodočašća. „Sveto je jer je Bog ovdje trijumfirao u smrti i po oprostu kroz srce Sluge Božjega Martina Bubnja.“ Potom je ispred oltara pred okupljenima poljubio tlo u znak poštovanja prema mjestu na kojem je sluga Božji Martin Bubanj podnio mučeništvo.

Ponovio je tako gestu pokojnog sušačkog župnika Manjgotića koji je isto učinio na mjestu strijeljanja sluge Božjega maturanta Franje Grabara, na stubama Sušačke gimnazije. Molitva na Jami Bezdan započela je križnim putom s njegovim tekstovima. Sluge Božji Martin Bubanj i Franjo Grabar povezani su svojim djelovanjem u Katoličkom pokretu na Sušaku. Završetak obilježavanja bio je zahvalni govor Mile Biondića, koji je istaknuo žrtvu pobijenih ljudi kao i nadu u skoru beatifikaciju Riječkih mučenika, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Riječke nadbiskupije.