Suslavili su župnik Dominik Vukalović, svećenici Koprivničkog dekanata te drugi svećenici.

Na početku mise župnik Vukalović pozdravio je nazočne svećenike, predstavnike civilnih vlasti, župljane i hodočasnike. Podsjetio je kako su prošle točno tri godine od blagoslova kamena temeljca i gradilišta do blagoslova novoizgrađene crkve. „Ove godine navršava se točno 160 godina od zemaljskog rođenja svetog Leopolda i 50 godina od proglašenja blaženikom. Nema li ljepšeg dara za ove okrugle obljetnice da je njemu u časti podignuta još jedna crkva? Zato je ovo povijesni trenutak, ne samo za našu župu, za našu Podravinu, nego za cijelu našu Biskupiju i Domovinu“, poručio je preč. Vukalović nakon čega je mons. Radoš blagoslovio novoizgrađenu crkvu.

„Radujemo se danas zidovima, krovu, oltaru, zvoniku, lijepome prostoru ove crkve, ali slavimo i nešto dublje. Bog je, iako mu to nije potrebno, dobio svoju kuću među nama kako bismo ponovno pronašli svoj dom u Bogu. Ovo je kuća Božja, ali i kuća svih ljudi. Bog je posvuda i možemo ga sresti na mnogim mjestima: u tišini, prirodi, svojoj savjesti, u drugom čovjeku, u svojoj svakodnevici. No, čovjek treba mjesto, prostor u kojem će zastati. Treba vrata, oltar, zvono… Treba kuću u kojoj će se jasno čuti riječ Božja. Zato danas blagoslivljamo ovu crkvu. Ne zato da bi se Bog zatvorio u nju, nego da se čovjek može otvoriti Bogu na ovom mjestu“, istaknuo je na početku svoje homilije biskup Radoš.

Poručio je kako mnogi danas imaju stanove, kuće, poslove, mobitele (…), ali uz sve navedeno nemaju utočište u kojem se mogu odmoriti. Kazao je kako su ljudi umorni od očekivanja drugih, od uspoređivanja, brzine života, noseći rane koje se izvanjski i ne vide. „To su rane samoće, krivnje, straha, neuspjeha, razočaranja i gorčine. I zato nam je potreban lijep prostor u kojem možemo biti s Gospodinom, gdje ne moramo i ne smijemo glumiti. U tom prostoru nismo samo broj jer nas Bog poznaje i čeka nas. Ondje je netko moj u pravom smislu riječi. Ovo je kuća Božja. Kuća u kojoj čovjek prestaje bježati od sebe, jer zna da ga Bog ne odbacuje i ne treba od njega bježati“, naglasio je propovjednik te istaknuo kako se često čovjek u životu pita, a pitaju ga i drugi, koliko vrijedi, što je postigao, koliko i kakvih sposobnosti ima. „Ova crkva, ovo mjesto i glas u njoj to ne pita, nego kaže: ‘Vrijedan si jer te ljubim!’“, poručio je biskup Radoš.

U nastavku homilije tumačio je simboliku elemenata od kojih je crkva sazdana: vrata, oltar, ambon, stupovi, zvono.

„Kao zajednica smo ovdje, u ovoj crkvi, zajedno s Bogom i pred likom sveca kojem je ova crkva posvećena. Sv. Leopold bio je rastom malen, a duhom velik. Nije bio potreban veliki prostor da učini velike stvari. Dovoljna je bila mala ispovjedaonica u kojoj su se događale velike stvari. Kao i u Isusovom grobu u koji ulazi mrtav čovjek, a izlazi živ, u ispovjedaonicu ulazi opterećen čovjek, a izlazi onaj koji je u miru s Bogom, samim sobom i s drugim ljudima“, istaknuo je.

Rekao je da Crkva nije kuća savršenih ljudi, nego grešnih koje Bog istinski ljubi, obnavlja i uvijek čini novima. „Crkva je i Božja i ljudska kuća. Ulazeći u nju primjećujemo koliko smo različiti od Gospodina, a on nas je stvorio na svoju sliku. Ovdje nas ponovo čini sličnima sebi. Ovdje učimo praštati, ljubiti, veseliti se životu, veseliti se jedni drugima. Bog nas ovdje sabire, čini nas zajednicom, on nas liječi, snaži, oduševljava, a onda nas šalje u svijet. Hrani nas da bismo mogli biti hrana drugima te da tu hranu pretvorimo u konkretne znakove ljubavi koje ćemo drugima svjedočiti“, poručio je, između ostaloga, mons. Radoš.

Na kraju mise župnik je zahvalio svima koji su se ugradili u proslavu Leopoldova u Koprivnici, posebice onima koji su pomogli ostvarenju izgradnje nove crkve u roku od tri godine: župama Varaždinske biskupije koje su imale kolektu na tu nakanu, Varaždinskoj biskupiji, Gradu Koprivnici, Županiji, tvrtki Podravka te mnogim zaslužnim obiteljima i pojedincima. Crkva još nije u potpunosti dovršena stoga je potaknuo okupljene vjernike da i dalje svojim darom pomognu dovršetak radova kako bi crkva uskoro mogla biti i posvećena.

Biskup je udijelio završni blagoslov s relikvijom sv. Leopolda Mandića. Na misi su pjevala tri župna zbora: dječji zbor „Leopoldove lučice“, zbor mladih „Glas ljubavi“ i mješoviti zbor „Sv. Leopolda Bogdana Mandića“.

Župa se za proslavu župne svetkovine i slavlja prve mise u novoj crkvi pripremala i trodnevnicom.