Toga dana slavljene su tri mise u kapeli – svetištu sv. Leopolda i župnoj crkvi sv. Jeronima u kojoj je sv. Leopold kršten 13. lipnja 1866. godine.

Uz domaće vjernike i hodočasnike iz cijele Kotorske biskupije te brojne hodočasnike iz susjedne Dubrovačke biskupije, ponajviše iz Župe sv. Nikole iz Cavtata, središnje euharistijsko slavlje uz koncelebraciju nekoliko svećenika Kotorske biskupije te župnika Cavtata don Mate Karamatića, predvodio je dubrovački biskup Roko Glasnović.

U propovijedi je biskup podsjetio na neke događaje iz života sveca, kao i karakteristične crte njegove duhovnosti. „U sv. Leopoldu, čovjeku niska stasa, slabog zdravlja i tihog glasa prepoznajmo čovjeka čije je srce postalo prostrano poput Božjega”, primijetio je podsjećajući da sv. Leopold nije bio samo ispovjednik, nego brat koji je nosio tuđe boli i čovjek koji je u svakom pokorniku vidio dijete Božje.

Biskup Glasnović poručio je da se u današnjem svijetu mnogi osjećaju kao da su izgubljeni. Mnogi nose terete koji ih pritišću. Mnogi se pitaju gdje je put, gdje je smisao, gdje je mir. „Isus govori o vuku koji grabi i raspršuje. Vukovi našega vremena imaju različita lica: strah, tjeskoba, usamljenost, ovisnosti, razočaranja, slomljeni odnosi, gubitak povjerenja, umor koji se nakuplja godinama. Sv. Leopold nas uči kako odgovoriti na Isusov poziv. Uči nas da se svetost rađa u vjernosti svakodnevnici, u strpljivosti prema drugima, u srcu koje sluša. Svetac voli ljude i zato je svet. Budući da voli čovjeka on neizmjerno treba Boga. On surađuje s Bogom na spasenju duša”, pojasnio je biskup Glasnović.

Tumačeći sliku Dobroga Pastira, biskup je zaključio da hod za Isusom nije uvijek lagan, ali je uvijek plodan jer donosi mir i život. Pozvao je vjernike da slušaju glas Dobroga Pastira, šire milosrđe i da se ne boje darovati svoj život u malim stvarima.

Na kraju mise, mjesni župnik don Siniša Jozić podsjetio je na nekoliko važnih obljetnica koje se slave ove godine: 160 godina od rođenja sv. Leopolda, 50 godina od njegove beatifikacije i 10 godina otkako su relikvije sv. Leopolda i sv. Pija iz Pietrelcine bile izložene na štovanje vjernicima u bazilici sv. Petra u Rimu u Godini milosrđa.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor sv. Jeronima pod ravnanjem s. Antonije Vugdelije. Nakon mise uslijedila je procesija u kojoj su nošene relikvije sv. Leopolda.

Misu u jutarnjim satima predslavio je župnik Jozić koji je u homiliji rekao da su sveci „Božji miljenici, uzori, primjeri, moćni zagovornici i dragi zaštitnici na putu prema svetom življenju na koji nas poziva sam Krist“. „Danas slavimo sv. Leopolda Bogdana Mandića koji je znao staviti Božju volju ispred svojih ljudskih želja i planova, koliko god njegove želje, sveca koji je unatoč svim nevoljama i teškoćama koje su ga u životu pratile, pristao biti oruđe Božje ljubavi, milosrđa i praštanja“, rekao je don Siniša te zaključio: „Ovaj skromni kapucin je bio svetac ispovjednih vrlina: pažljiva slušanja, istinoljubiva razgovaranja, priznanja grešnosti i sposobnosti kajanja, svjedok Božjega milosrđa i neizmjernoga povjerenja u čovjeka“.

Iduću misu predslavio je kancelar Kotorske biskupije i župnik Župe Pomoćnice kršćana na Mulu fra Dragan Ružić. Na temelju evanđeoskog odlomka o Dobrom Pastiru, fra Dragan se u propovijedi osvrnuo na sv. Leopolda kao „dobroga pastira čija je životna odlika bila svetački život koji nas zapravo potiče da prepoznajemo poticaje za naše koračanje prema svetosti“.

Vjernike je pozvao na nasljedovanje tog svetog redovnika. „Koliko se puta i mi teško mirimo sa stvarnošću vlastitoga života. Htjeli bismo biti negdje drugdje, raditi nešto drugo, imati drugačije mogućnosti. A evanđelje nas poziva da prepoznamo upravo ondje gdje jesmo, ondje nas Bog čeka. Ne u nekom dalekom idealu, nego u konkretnosti sadašnjega trenutka“, poručio je fra Dragan.

Župljani i štovatelji sv. Leopolda za blagdan su se pripremali trodnevnicom u čast svecu, a uoči blagdana uz molitvu trodnevnice i pobožnosti sv. Leopoldu vjernici su molili i svečanu večernju.