Na početku slavlja biskup je pozdravio okupljene istaknuvši kako je „Trajno euharistijsko klanjanje djelo Duha Svetoga, Boga koji nas okuplja kako u svakom misnom slavlju, tako i u svojoj prisutnosti u oltarskom sakramentu“.

U homiliji je biskup naglasio da se tim slavljem želi ući u neposrednu pripravu za uspostavu trajnog euharistijskog klanjanja u Virovitici. Podsjetio je kako je želja za pokretanjem takve inicijative prisutna više od godinu i pol, ponajprije među franjevcima i župljanima. „Radostan sam što će Virovitica biti drugi grad u našoj biskupiji, uz Požegu, gdje će biti trajno euharistijsko klanjanje“, rekao je te dodao kako u klanjanje „nije uključen samo grad, nego cijeli dekanat i šire“, naglasivši da se mogu uključiti svi vjernici koji žele sudjelovati u molitvi i klanjanju Gospodinu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Govoreći o značenju euharistijskog klanjanja, podsjetio je na učenje sv. Ivana Pavla II. i drugih papa koji su, kako je rekao, isticali da su „euharistijsko klanjanje i euharistija srce Crkve, srce vjernika, našeg života i zajedništva s Bogom“.

U nastavku homilije osvrnuo se na odlomak iz Djela apostolskih u kojem su učenici nakon Isusova uzašašća „zajedno s Isusovom majkom i ženama bili jednodušni u molitvi“. Posebno je naglasio važnost ustrajnosti u molitvi: „Prva Crkva govori nam i svjedoči o dimenziji molitve koja je veoma važna za svakog vjernika, obitelj i zajednicu. Ustrajnost i jednodušnost u molitvi. To je ono bitno“, poručio je.

Povezujući naviještenu Božju riječ s trajnim euharistijskim klanjanjem, propovjednik je rekao da pred Presvetim „molimo Krista da obnovi naše snage, da nam udijeli ustrajnost u svjedočenju vjere“ te da „primamo neizmjernu milost Krista uskrsloga“.

Tumačeći Isusovu velikosvećeničku molitvu iz Evanđelja po Ivanu u kojoj Isus otkriva svoj identitet, biskup je rekao da Krist nije došao tražiti svoju slavu, nego Očevu. Naglasio je i da je klanjanje milosno vrijeme „u kojem dopuštamo Isusu da nas hrani i da se proslavi u našem životu“. Govoreći o klanjanju, istaknuo je da ono „pomaže da bolje upoznamo Boga Oca, Isusa Krista i Duha Svetoga te sebe i jedni druge, kao i stvarnost svoga života i svoje vjere“.

Osvrćući se na naviješteni ulomak iz Prve Petrove poslanice, biskup se osvrnuo na iskustvo križa i trpljenja u kršćanskom životu. Napomenuo je kako sv. Petar „ohrabruje za život u vjeri i pomaže da budemo svjedoci vjere u svijetu“. Rekao je da je „teško biti vjernik, a da se ne doživi trpljenje, križ, patnja, izrugivanje vjere, preziranje i poteškoće“. Istaknuo je kako vjernici klanjanjem primaju milost i jakost vjere te ustrajnost u nošenju križa.

Trajno euharistijsko klanjanje opisao je „poput grada na gori koji bdije, koji stražari snagom ljubavi Božje, koji čuva Božju ljubav“. Pritom je naglasio da, dok jedni prolaze kroz svakodnevne stvarnosti života, dok su na poslu i rade, dok podnose poteškoće i traže smisao života, drugi pred Kristom za njih mole i bdiju.

U homiliji je citirao i riječi pape Franje: „Klanjati se znači osjetiti da pripadamo Bogu, da pripadamo jedni drugima, osloviti Boga s ‘ti’ u svojoj nutrini, pustiti mu da uđe u naš život, učiniti da njegova utjeha uđe u naš svijet“, rekao je te Papinim riječima pozvao da se pronađe vrijeme za klanjanje: „Pronađimo vremena u danu za klanjanje i stvorimo prostor u našem srcu, u našim obiteljima, u našim zajednicama i doživjet ćemo veliku radost i ljepotu prisutnosti Krista Spasitelja.“ Istaknuo je kako je klanjanje „molitva jedinstva“ te pozvao na molitvu za jedinstvo u obiteljima, Crkvi i našem narodu. Dodao je da je tijekom klanjanja važno Gospodinu predati sve koji trpe i pate, ali iznad svega otkriti i osjetiti veličinu šutnje, tišine, ne govoriti, nego „dopustiti da Bog govori našem srcu i duši“.

Zaključujući homiliju, izrazio je želju da kapela svetog Franje, gdje će biti Trajno euharistijsko klanjanje, postane mjesto trajne molitve za grad, biskupiju i obitelji. „Neka bude mjesto u kojem će se u ovom gradu klanjati Kristu Spasitelju i moliti njegovu milost i blagoslov za ovaj grad, našu biskupiju i Crkvu, naš narod, svaku obitelj i svako ljudsko srce“, poručio je biskup preporučujući sve Marijinom zagovoru.

Nakon euharistijskog slavlja, nacionalna koordinatorica Trajnog euharistijskog klanjanja Nada Burum govorila je o značenju Trajnog euharistijskog klanjanja i koracima u pripravi za njegovu uspostavu.