Sveti Otac počeo je govor na španjolskom jeziku pred 15 tisuća okupljenih ljudi ističući da se bogatstvo ljudske kreativnosti očituje na trgovima i u crkvama, kao i u umjetničkim oblicima u kojima su istaknute brojne španjolske ličnosti. Pritom je rekao da se u toj zemlji osjeća također duša naraštaja koji su preobrazili krajolik i dali mu vlastito lice, a to im u svakom njegovu obilježju otkriva inteligenciju i volju koje prebivaju u ljudskoj duši.

S pitanjem kakvu baštinu ostavljaju budućnosti i kakvu zajednicu grade, rimski je biskup napomenuo da čovječanstvo, unatoč svojoj izvanrednoj sposobnosti stvaranja, inoviranja i komuniciranja, još uvijek ne uspijeva istinski brinuti o onome što stvara.

„Riskiramo biti stručnjaci za sredstva komunikacije i učinkoviti u proizvodnji, ali nesigurni u smislu razloga i svrhe, kao i pitanja s kim i za koga proizvodimo. U tom kontekstu Crkva, svjesna svojih uspjeha i svojih pogrešaka kroz povijest, želi ostati u dijalogu sa suvremenim svijetom“, dodao je.

Petrov je nasljednik podsjetio na tvrdnju svojega prethodnika svetog Pavla VI. koji je u Ujedinjenim narodima rekao da se Crkva kao ‘stručnjakinja za čovječnost’ uvijek zanima za ono što je istinski ljudsko. Naprotiv, poziva na promišljanje o tome što doista znači biti čovjek te svjedoči da je u Isusu pronašla odgovor na najdublja pitanja o životu i njegovoj punini.

Crkvena zajednica stoga želi biti potpuno prisutna u suvremenom kulturnom kontekstu, u kojemu je „čovjek kao čovjek nešto više”, rabeći vlastita sredstva kako bi se vratila etimološkom korijenu riječi kultura, a to je njegovanje. „Pozvani smo zapitati se što danas sijemo, što cvjeta, a što tiho vene u našem društvu; koje vrijednosti čuvamo, a koje prepuštamo nestanku. To su duboka i nužna pitanja koja ne možemo zanemariti“, poručio je Papa.

„Za odgovor na ta pitanja potrebno je tkati mreže društvenog dijaloga koje bi bile svjesne raznolikih jezika suvremenoga društva – pisanog, usmenog, digitalnog i vizualnog – kao i činjenice da nijedan od njih nije neutralan. Svaki oblik izražavanja može liječiti ili ranjavati, rušiti očekivanja ili otvarati nove horizonte, sijati podjele ili buditi nadu u zajedničku izgradnju nečega istinski ljudskog“, istaknuto je na susretu.

„Tkati mreže je stoga dijalog među institucijama usmjeren na ljudsko dostojanstvo. To, primjerice, znači da sveučilište ne okreće leđa svijetu rada niti se odriče istine; znači također da poduzetnička djelatnost ne promatra zaposlenika kao puki čimbenik u jednadžbi vlastitih interesa; da umjetnost nema za cilj samo elite; da se sport ne svodi na spektakl niti pretvara u puko poslovanje te da tehnološki napredak vodi računa o starijima, siromašnima i onima koji nemaju glas“, dodao je Sveti Otac.

„Doprinos Crkve toj razmjeni proizlazi iz svijesti da je Stvoritelj satkao ljudsko biće nitima ljubavi koje, prema riječima Benedikta XVI., kroz vjeru stvaraju poeziju, glazbu, radost i ljepotu. Svi ljudi, u većoj ili manjoj mjeri imaju iskustvo nečega lijepoga što ih je iznutra promijenilo. Navještaj Radosne vijesti također pripada toj privlačnosti ljepote. Sve to pokazuje povezanost materijalnoga i duhovnoga koja čini samu srž našega postojanja“, rekao je papa Lav XIV.

„Ta se ljudska baština često pretvara u nesebično služenje te zahvaljujući vjeri, daje život konkretnim djelima poput bolnica i škola“, istaknuo je.

„Stoga se smijemo zapitati bi li svijet – a osobito Europa – oblikovao svoj identitet bez duhovnoga pečata koji je prožimao njegovu povijest. To nije provokacija, nego poziv na razmišljanje o tome može li se vječnost, koja je po utjelovljenju Isusa Krista ušla u vrijeme i prostor, pomiriti sa svakodnevnim životom“, dodao je Papa.

Papa je potom upitao: „Je li doista moguće vjerovati da bi Europa – koju toliko volimo – bila ista bez pečata vjere? Zašto se bojimo ako vječnost prožima svakodnevicu? Još uvijek odzvanja poziv mojih prethodnika: Ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu! Isus Krist nam ništa ne oduzima, a daje nam sve.“

Papa Lav XIV. je pozivajući se na svoju apostolsku pobudnicu „Dilexi te“ i encikliku „Magnifica humanitas“ uputio misli onima koji nemaju mogućnost u potpunosti izraziti svoje vrline: prema potrebitima, koji predstavljaju izazov kako pojedincima tako i političkim i gospodarskim sustavima, ali i samoj Crkvi koja je pozvana obuzdavati pohlepu i hraniti nadu, ne napuštajući nikoga.

„Ta Crkva, stručnjakinja za čovječnost, premda ponekad pliva protiv struje, ustrajno ističe da su gospodarske i institucionalne strukture pravedne samo u onoj mjeri u kojoj služe cjelovitom razvoju ljudske osobe i potiču odgovorno sudjelovanje svih ljudi“, rekao je.

Sveti Otac na kraju govora se osvrnuo na sport koji ih često bolje od mnogih govora uči poštovanju protivnika, pobjedi koja ne ponižava i porazu koji ne stvara mržnju. Već je sveti Ivan Pavao II. podsjećao da sport, u vremenima kada se narušava tkivo društvene solidarnosti, može pružiti svijetlo svjedočanstvo zajedništva, mira i jedinstva.

„Dragi prijatelji, stoga vas pozivam da budete nove niti za tkanje novih mreža koje će usklađivati sva područja života, kako bismo zajedno izgradili obnovljeno društvo u kojem će vrijeme biti prožeto vječnošću, kultura čuvati sjećanje i poticati dijalog, obrazovanje promicati traženje istine kritičkim duhom, umjetnost buditi divljenje i stvarati plemenite osjećaje, poduzetništvo priznavati dostojanstvo ljudske osobe, a rad i dalje ostati pokretač nade“, zaključio je papa Lav XIV., izvijestio je Vatican News.