Predvoditelj posljednjeg utorka sv. Antunu profesor Runje u prvom dijelu propovijedi povezao je biblijske slike soli zemlje, svjetlosti svijeta i grada na gori sa životom sv. Antuna, istaknuvši njegovu poniznost i propovijedanje riječi Božje. Bio je po svojim riječima i svojim djelima grad na gori koji se ne dâ sakriti, kazao je propovjednik dodavši kako nitko u povijesti Crkve nije poznat po toliko brojnim čudesima.

„Bio je čudotvorac po tome što je ljubav koju je od drugih doživljavao uzvraćao još i većom ljubavlju. Eto, takav je čudotvorac bio sv. Antun Padovanski”, kazao je profesor Runje. „Još i više, uzvraćao je ljubavlju na mržnju. Propovijedao je samo ljubav, samo mir, samo ono što od Boga dolazi.”

U drugom dijelu propovjednik je govorio o nedavno objavljenoj nastupnoj enciklici pape Lava XIV. „Magnifica Humanitas”, dajući kontekst vremena i povezujući njezino značenje s enciklikom „Rerum novarum” iz 1891. godine, rekavši kako je papa Lav htio progovoriti o novim stvarima našega vremena, digitalnog doba. Glavno pitanje je kako u svemu ostati čovjek i sačuvati ljudsku veličinu i dostojanstvo, sažeo je.

Među naglascima o kojima je govorio, predvoditelj slavlja je izdvojio i pobliže objasnio dvije biblijske slike iz uvoda enciklike. Riječ je o dva grada, lošem i dobrom gradu, odnosno o gradnji Kule babilonske (usp. Post 11,1-9) i obnovi jeruzalemskih zidina (usp. Neh 2–6). U biblijskom smislu grad ne označava samo grad, nego podrazumijeva jednu višu razinu ljudske zajednice, pojasnio je. Prvi projekt je rađen bez odnosa s Bogom, dok je drugi grad u kojem prebiva Bog. Govoreći o obnovi tog drugog grada, Jeruzalema i jeruzalemskog hrama, propovjednik je naglasio način kako je Nehemija pomagao narodu to činiti: „On nije to činio tako da je odmah počeo obnavljati zidine građevine, nego je počeo povezivati ljude. Pomirivao je posvađene osobe i obitelji, sve ih je htio uključiti u obnovu grada… Prvo je obnavljao ljudske odnose, a onda je iz obnove ljudskih odnosa iznikao grad koji se ne može sakriti.” Osvrnuo se i na povijest Dubrovnika, a i svakog drugog grada, rekavši kako je grad plod onoga vremena kada su funkcionirali ljudski odnosi i kada je postojalo zajedništvo po Božju među ljudima.

„Gradimo naše međusobne ljudske odnose po Božjem, sa svima, u obitelji, gradu, državi itd. (…) Sigurno u našem životu postoje ljudi koje ne možemo ljubiti svojom ljubavlju, možda su nam nanijeli zlo ili slično. Ne možemo ih ljubiti svojom ljubavlju, ali možemo ljubavlju Božjom. Na to smo pozvani. Ljubimo ljubavlju Božjom jedni druge i neka nam u tome pomogne moćni i čudotvorni zagovor sv. Antuna Padovanskoga, koji je i na ljubav i na mržnju uzvraćao ljubavlju”, poručio je profesor Runje.

Gvardijan samostana fra Tomislav Šanko na kraju je zahvalio profesoru Runji i najavio program proslave samog blagdana sv. Antuna.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor Male braće pod vodstvom profesora Damira Vlašića.

Nakon mise, predvoditelj posljednjeg utorka predmolio je pobožnost sv. Antunu na oltaru njemu posvećenom i na kraju podijelio blagoslov s relikvijama sv. Antuna.

U nizu od trinaest uzastopnih utoraka u crkvi Male braće od 17. ožujka misu s propovijedi i pobožnost predvodilo je trinaest različitih svećenika, od braće iz samostana i domaćeg župnika do franjevaca iz drugih samostana i franjevačkih provincija. Pobožnost se u samostanu moli od 1899., a ove godine prvi put u novije vrijeme svaki utorak je imao drugog predvoditelja. Bili su to fra Krunoslav Kocijan, fra Pavle Ivić, fra Tomislav Šanko, fra Josip Vlašić, don Marin Lučić, fra Mario Knezović, fra Marko Nedić, fra Zlatko Ćorić, fra Marin Mikulić, fra Vinko Baćak, fra Slaven Brekalo, fra Ivan Matić i fra Domagoj Runje.