Slavlje je započelo obredom blagoslova ljiljana i djece u samostanskom vrtu, nakon čega je uslijedila procesija prema crkvi gdje je nastavljeno euharistijsko slavlje.

U propovijedi je biskup Petanjak istaknuo da Zborna molitva blagdana sv. Antuna na poseban način sažima bit njegova života i svetosti. Nazivajući ga „znamenitim propovjednikom i zagovornikom u našim potrebama“, Crkva u samo nekoliko riječi opisuje ono što je sv. Antun bio za svoje suvremenike, ali i ono što ostaje vjernicima danas.

Podsjetio je da se vjernici sv. Antunu utječu u različitim životnim potrebama, pa i kada traže izgubljene stvari, no naglasio je kako svetac nije poznat po pronalaženju predmeta, nego po tome što je svojim životom mnogima pomogao pronaći put do Boga.

Govoreći o životu sv. Antuna, biskup je podsjetio da je rođen u Lisabonu 1195. godine te da je kao mladi augustinac težio mirnom redovničkom životu i studiju. Međutim, susret sa svjedočanstvom franjevačkih mučenika iz Maroka potaknuo ga je da krene drugim putem. Napustio je sigurnost dotadašnjega života i pridružio se franjevcima želeći naviještati Krista, pa i pod cijenu vlastitoga života.

Istaknuo je kako sv. Antun nije bio samo vrstan propovjednik nego i čovjek velike učenosti. Njegovo znanje nije bilo samo plod ljudskoga truda, nego je bilo prožeto molitvom, poniznošću i željom da služi drugima. Upravo zato njegova riječ nije ostajala na teoriji, nego je doticala ljudska srca i vodila ljude obraćenju.

Osvrćući se na današnje vrijeme, biskup je upozorio da znanje samo po sebi nije dovoljno. Ono može biti na dobrobit čovjeka i društva, ali može postati i sredstvo sebičnosti, manipulacije i razaranja ako nije vođeno moralnim načelima. Zato su, naglasio je, i Crkvi i društvu potrebni ljudi koji će svoje sposobnosti i talente koristiti za služenje drugima i izgradnju općega dobra.

Pozvao je vjernike da se ne zadovolje samo štovanjem sv. Antuna, nego da nasljeduju njegov primjer. „Evanđelje ponovno mora krenuti od vrata do vrata“, istaknuo je biskup, pojašnjavajući da ga je prije svega potrebno naviještati vlastitim životom, a potom i riječima. Potaknuo je okupljene da budu graditelji mira, zajedništva i nade te da, poput sv. Antuna, svoje darove stave u službu Boga i bližnjih. „Bogu i našem narodu potrebni su ljudi koji će biti olovke u Božjim rukama“, zaključio je biskup.

Na kraju misnoga slavlja gvardijan fra Josip Petonjić zahvalio je biskupu Petanjku na dolasku, predvođenju euharistijskog slavlja i upućenoj riječi ohrabrenja. Zahvalu je uputio i svim vjernicima, hodočasnicima te štovateljima sv. Antuna koji su sudjelovali u proslavi njegova blagdana i svojim zajedništvom pridonijeli svečanosti slavlja.