Nakon večernje mise obnovljena je procesija ulicama Grada s kipom sv. Antuna i svečevim moćima koje je nosio predvoditelj slavlja.

Procesija je krenula iz crkve i prošla oko velike Onofrijeve fontane, Ulicom od Puča, kroz Široku ulicu i vratila se Stradunom natrag u crkvu, rutom kojom su nekada ranije prolazile procesije na sv. Antuna. Sv. Antun u Male braće svečano se slavi od 1899. godine. 

Tko iskreno ispovijeda svoje grijehe, već je pobijedio đavla jer mu je oteo ono što je skriveno u tami – tim je riječima sv. Antuna predvoditelj slavlja je na početku mise potaknuo vjernike na čin kajanja. Dodao je kako se na ovaj dan slavi i Bezgrješno Srce Marijino, a Gospa je u svom srcu pohranjivala događaje i prebirala ih. 

U propovijedi je katedralni župnik govorio o životu sv. Antuna Padovanskog rekavši kako je svetac u svom srcu kao osnovnu, a ne sporednu stvar, prihvatio da će Gospodin surađivati s ljudima popratnim znakovima. Sva silna djela o kojima je govorilo evanđelje događala su se u životu sv. Antuna, a mogu se događati i u našim životima reko je propovjednik dodavši „ako u srcu imamo vjeru da Gospodin može i s nama surađivati“.

Svoj svećenički poziv sv. Antun je prepoznao u obitelji u kojoj je rastao, pa je ušao u augustinski red. No onda su ga oduševile relikvije franjevaca misionara koji su izgubili život u Maroku svjedočeći za Isusa Krista. „To ga je dotaknulo, da on pronađe poziv unutar poziva“, naglasio je župnik i nastavio: „Gospodin stalno progovara. Nije prestao progovarati. Pozvao ga je u svećeništvo, a onda ga je pozvao i dalje. Gospodin želi stalno pozivati, samo naše srce treba biti otvoreno“. 

Zatim se osvrnuo na podatak kako je sv. Antun kao franjevac krenuo u Maroko i tamo se razbolio te nije mogao svjedočiti kako je on htio. „To se nama često dogodi. Imamo neku svoju ideju i odmah ne prepoznamo što Gospodin hoće. Mi imamo jednu sliku, ali Gospodin hoće drugačije. Gospodin se proslavlja pa i po našim slabostima“, rekao je propovjednik. Svetac se potom vratio u Italiju.

Predvoditelj slavlja također je ispričao kako se Antunova sposobnost propovijedanja očitovala u trenutku kada se na jednom svećeničkom ređenju propovjednik nije pojavio pa su rekli Antunu da on uskoči. On je bio poslušan i propovijedao je, a svi su bili oduševljeni time kako je on propovijedao. 

Tako se proslavio Gospodin u životu sv. Antuna koji je u svom srcu prihvatio da bez milosti Božje ne može djelovati, zaključio je propovjednik. Sv. Antun je rastao dalje u vjeri i spoznaji Isusa Krista te umro u 36. godini života. 

Govoreći o tome kako se može ostati u trajnom pomazanju kao sv. Antun kako bi Bog mogao u svakom trenutku djelovati preko života osobe katedralni župnik je istaknuo kako je dobro imati u srcu tu čežnju da Gospodin može djelovati u životu kao i u životu sv. Antuna. Istaknuo je zatim vjeru, molitvu i post, čistoću tijela i misli, borbu protiv grijeha, poniznost, nenavezanost na materijalno i neka druga kršćanska sredstva na tom putu na kojem je potrebno staviti Boga na prvo mjesto kao što je to činila i obitelj roditelja sv. Antuna.

Sveti Antun je prepoznao snagu zajednice, zajednica ga je nosila, rekao župnik Lučić i dodao kako je nekada jako teško biti u zajedništvu, osobito kad te netko povrijedi. „Ali on kaže da je zajednica itekako važna. Nitko se ne spašava sam. Bog nas je pozvao da nosimo bremena jedni drugih, u zajedništvu, da prepoznamo potrebu drugih, da imamo sućuti za druge. Da u svom srcu prepoznamo potrebu drugoga“. Propovijed je zaključio mišlju sv. Antuna: „Ljubav je duša vjere… Bez ljubavi vjera je mrtva“.

Zahvaljujući svećenicima i vjernicima na sudjelovanju u proslavi sv. Antuna gvardijan samostana fra Tomislav Šanko također je zahvalio i trinaestorici predvoditelja pobožnosti Trinaest utoraka sv. Antunu koja se ove godine prvi put u samostanu molila s različitim predvoditeljima. 

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor Male braće pod vodstvom Damira Vlašića.

U poslijepodnevnim satima blagdana upriličen je tradicionalni blagoslov djece, ljiljana i kruha sv. Antuna na kojemu se okupio veliki broj djece u pratnji roditelja, a ususret ovoj franjevačkoj svetkovini u crkvi se molila i trodnevnica.