Jubilarno slavlje održano je upravo na dan kada je prije dvadeset godina, 17. lipnja 2006., po rukama kardinala Josipa Bozanića u zagrebačkoj prvostolnici zaređen za svećenika Zagrebačke nadbiskupije.

Svečano euharistijsko slavlje okupilo je brojne vjernike, članove obitelji, prijatelje, suradnike, redovnice i svećenike.

Poseban doprinos svečanosti dao je župni zbor Župe svetoga Lovre iz Petrinje pod ravnanjem sestre Gordane Igrec, članice Družbe Kćeri Božje ljubavi (FDC), koja je animirala liturgijsko pjevanje tijekom misnoga slavlja.

U homiliji preč. Pavlaković zahvalio je Bogu za dvadeset godina svećeničkoga služenja te posvjedočio kako je svećeništvo prije svega dar Božjega milosrđa i vjernosti. Prisjetio se osoba koje su obilježile njegov duhovni put – roditelja, pokojnih baka i djedova, župnika, strica svećenika preč. Miška Pavlakovića, odgojitelja i brojnih molitelja koji su ga pratili tijekom života i službe. Istaknuo je da nijedan svećenik ne nastaje sam od sebe, nego je plod molitava, žrtava i svjedočanstva vjere mnogih ljudi koje mu Bog stavlja na životni put.

U vremenu umora, krize, nesigurnosti, pada broja duhovnih zvanja, Crkve ranjene mnogim skandalima, buke svijeta možda ćemo se ponekad pitati – a gdje si Bože danas? Gdje nam se otkrivaš?! A ja večeras, nakon dvadeset godina svećeništva, želim posvjedočiti u ovoj bazilici i svetištu, pred svetim Josipom i pred cijelom Crkvom: Bog nije otišao. Bog nije napustio svoju Crkvu. Bog nije prestao pozivati. Bog nije prestao djelovati. On je i dalje ovdje… U svakoj ispovijedi. U svakoj svetoj misi. U svakom suznom pogledu čovjeka koji traži smisao. U svakom mladom srcu koje čuje poziv. U svakom svećeniku koji, unatoč umoru, ostaje vjeran Kristu, rekao je preč. Pavlaković u homiliji.

Što više godine prolaze, sve više razumijem koliko je sveti Josip važan za svećenika, jer Josip ne govori mnogo, ali nosi najveće odgovornosti. On ne traži pozornicu, ali čuva najveća blaga. On ne propovijeda, ali svojim životom govori više od mnogih riječi. Svećenik mora učiti upravo to: ne živjeti za sebe, nego čuvati ono što mu je Bog povjerio. Sveti Josip čuvao je Isusa i Mariju, a svećeniku je povjereno čuvati Krista u ljudskim srcima. Koliko sam samo puta kroz ovih dvadeset godina osjetio njegovu zaštitu! U trenucima umora, nerazumijevanja, osamljenosti, teških odluka, pastoralnih križeva, nedosljednosti, demotiviranosti, nesigurne budućnosti, a on je uvijek bio tu – tih, očinski, nenametljiv.

I zato večeras molim roditelje: ne bojte se ako vam sin kaže da želi biti svećenik; ako vam se kćer želi ostvariti u posvećenom životu kao sestra redovnica. Molim mlade: ne zaglušujte Božji glas bukom svijeta. Možda upravo večeras ovo sluša neki novi svećenik, redovnik ili redovnica, kazao je, između ostalog, preč. Pavlaković u svojoj homiliji.

U znak zahvalnosti za dvadeset godina svećeništva preč. Pavlaković je Nacionalnom svetištu i bazilici svetoga Josipa darovao novu misnicu, izrađenu prema njegovoj zamisli, sa simbolima koji predstavljaju njegov duhovni put i povezanost sa svetim Josipom, Blaženom Djevicom Marijom i Crkvom. Darovana misnica ostat će trajni spomen njegova jubileja i služit će u liturgijskim slavljima svetišta.

Na završetku slavlja mons. Antun Sente ml., župnik Župe Blažene Djevice Marije Snježne i rektora Nacionalnog svetišta i bazilike svetoga Josipa u Karlovcu, u ime župljana i okupljenih vjernika, čestitao je slavljeniku dvadesetu obljetnicu svećeničkoga ređenja te mu uručio prigodni dar – crtež Josipa Botterija Dinija „Roma Aeterna“, nastao 2025. godine, u godini kada je papa Lav XIV. Nacionalnom svetištu svetoga Josipa podijelio naslov i dostojanstvo manje bazilike. Djelo prikazuje baziliku svetoga Petra u Rimu, gradu koji je obilježio formaciju i svećenički put preč. Pavlakovića.