Uz geslo „Neopozivi su dari Božji!“ (Rim 11, 29), vlč. Čutura je misu slavio u zajedništvu s dvadesetak svećenika. Propovjednik i kum jubilarne mise bio je župnik susjedne župe u Gornjim Močilima-Sijekovcu vlč. Ivan Tolj. Vlč. Tolj u propovijedi je pozvao nazočne da promišljaju služe li svojim slabostima ili svojoj svrsi. Podsjetio je tko je i kakav treba biti svećenik.

„Svećenik je kao i svaki drugi čovjek, čovjek sa slabostima. Svrha svećenika je svjedočiti Kristovu Radosnu vijest. Iz te svrhe mi svećenici živimo i ona nas definira. Dobar svećenik živi i surađuje s Bogom. Tko s Bogom živi, gradi živu Crkvu u temeljima. Dobar svećenik je krotka i ponizna srca. On može kontrolirati svoju energiju i upotrijebiti je za opće dobro. Svu svoju snagu podređuje Bogu. Dobar svećenik je svjestan da je slab, ali zna da se uvijek treba ustajati. Uz pomoć Gospodina, s kojim surađujemo i kojega slijedimo, svaki svećenik, svaki kršćanin može puno toga postići, zadobiti hrabrost, odlučiti se i za ono nemoguće“, rekao je, među ostalim, vlč. Tolj.

„Dragi Antonio, ostani krotak i ponizan, jer samo ćeš tako posvjedočiti svijetu Boga života, i samo ćeš tako naći opravdanje za svoju egzistenciju i boravak u ovom pustom kraju Bosanske Posavine. Živimo u ovome ranjenom kraju da bismo vratili u njega život, omogućili da ovdje opstane Katolička Crkva, naš narod i njegova kultura. Zato ti, dragi Antonio, hvala. Hvala uime svih nas svećenika što si ovdje. Ako igdje, ovdje treba vjere da bi se zadržalo nadu. Ako igdje, ovdje treba i hrabrosti da bi se sanjalo nemoguće. Ako igdje, ovdje treba molitve i uzdanje u Bogu da bi se moglo ovdje biti svećenik. Molimo danas Gospodina da nam dadne moć razlučivanje da služimo svojoj svrsi, a ne slabostima, da nam dadne čisto srce u kojem će se On moći nastaniti kako bili radosni, krotka i ponizna srca“, poručio je propovjednik.

Moderator slavlja fra Ivan Nujić pročitao je čestitku dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu prof. dr. sc. Marija Bernadića, koji je za slavljenika ustvrdio da je kao svećenik sačuvao vedrinu, pozitivnu energiju i smisao na humor koji su mnogima olakšali dane i pokazali da se evanđelje može navijestiti ne samo riječima i propovijedanjem, nego i radošću života.

Slavljenik Čutura je na kraju zahvalio svima koji su sudjelovali na njegovom jubilarnom slavlju: braći svećenicima, redovnicama, majci Katici, rodbini, prijateljima, svojim župljanima, vjernicima iz župa u kojima je djelovao, a koji su na to slavlje došli iz raznih mjesta Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Ustvrdio je da su, kako je rekao, uveličali ne samo to slavlje, nego svojom nazočnošću vratili nadu u život u pustom kraju Bosanske Posavine.

„Mi svećenici pozvani smo biti za narod i s narodom. U ovom pustom kraju Bosanske Posavine mi smo svećenici kao svjetionici u moru. Svijetlimo i ljudi se oko nas okupljaju. Kada bi se ta svjetla ugasila, svećenici otišli, i ovo bi malo naroda, koje je ostalo, otišlo. Iako nam je kao ljudima teško, mi smo tu da im dajemo vjeru i nadu da će ovaj kraj poput ptice feniks ponovo poletjeti“, poručio je na kraju slavljenik vlč. Čutura. 

Pjevanje na slavlju predvodili su mladi iz Vrpolja i Vinkovaca. Vlč. Čutura trenutačno služi kao župnik Župe sv. Mihaela arkanđela u Kolibama i susjedne Župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Brusnici u Bosanskoj Posavini.