Pobožnost prema Predragocjenoj Krvi u Dobroti povezana je s posjedovanjem iznimno vrijednog relikvijara koji čuva moći Muke Gospodnje – Predragocjenu Krv, sveti trn i kamen s Kalvarije. Taj dragocjeni relikvijar, zauzimanjem župljana, prenesen je iz Venecije u 19. stoljeću i od tada zauzima posebno mjesto u duhovnosti bokeljske župe.

Jutarnju misu predvodio je župnik, don Robert Tonsati. U propovijedi je istaknuo kako je posjedovanje takvih relikvija, kao i drugih svetinja kojima Boka kotorska obiluje, velika milost i čast. One nas pozivaju na duboko strahopoštovanje, poniznost i rast u vjeri, protumačio je. Relikvije su dragocjeni darovi koji svojim milosnim djelovanjem mogu pomoći na putu duhovnog sazrijevanja, ali nikada ne mogu zamijeniti osobnu pobožnost i sakramentalni život, pojasnio je. „Posebnost ovih relikvija jest u tome što nas neposredno približavaju Kristovoj muci i potiču na razmatranje o cijeni našega otkupljenja“, zaključio je don Robert.

Svečanu večernju misu predslavio je župnik Herceg Novog don Siniša Jozić u zajedništvu sa svećenicima i novozaređenim đakonom.

Don Siniša je, posegnuvši u bogatu riznicu jezičnog blaga, homiliju počeo promišljanjem o značenju krvi u ljudskom životu i jeziku. Krv se pojavljuje u brojnim izrazima koji oslikavaju ljudska iskustva – od „hladne“ i „uzavrele“, preko „plave“ i „zle“, sve do „krvavog znoja“. Najveći čin darivanja jest dati vlastitu krv, a upravo je to učinio Krist, ostavljajući čovječanstvu otajstvo svoga tijela i krvi. Njegova žrtva nije bila prolijevanje tuđe krvi, nego dar vlastite, kao znak božanske ljubavi. Nasljedujući Kristov primjer, kršćani su kroz povijest često bili pozvani proliti vlastitu krv kako bi drugi živjeli, ostavljajući snažno svjedočanstvo vjere i žrtve.

Podsjetio je da euharistija nije samo obred, nego stvarno sjedinjenje s Kristom. Pričest mijenja čovjeka iznutra; u njoj se vjernik sjedinjuje s izvorom snage koji radikalno nasljedovanje Isusa čini mogućim. Relikvija Predragocjene Krvi podsjeća na Kristovu prisutnost Tijelom, Krvlju, Dušom i Božanstvom u svakoj misi. Zato Crkva mora ostati mjesto molitve, pobožnosti i zajedničkog bogoslužja, a ne prostor zabave ili samopromocije. Euharistija je sakrament jedinstva i odgovor na neukus življenja u sebičnosti, istaknuo je don Siniša.

Pozvao je na odupiranje vjerničkoj mlakosti, beskrvnosti i duhovnoj anemičnosti, „kako naše kršćanstvo i crkvenost ne bi ostali bez tragova dara Kristove Krvi i njegove životnosti“.

Na kraju mise župnik je zahvalio svima koji su pridonijeli organizaciji proslave. Po običaju, vjernici su pristupili čašćenju relikvije. Na misnim slavljima pjevao je župni zbor pod ravnanjem Silve Milošević, prof.

Relikvijar Predragocjene Krvi Kristove, osim na sam blagdan prve nedjelje u srpnju, u župi se tradicionalno izlaže na štovanje i na Gluhu nedjelju.