„Tebe ja zaboraviti neću“ (Iz 49, 15)

Draga braćo i sestre!

Preko proroka Izaije Gospodin obećava da nikada neće zaboraviti nikoga od nas. Uvjerava nas da je naša lica urezao na svoje dlanove (usp. Iz 49, 16) i da je njegova ljubav veća od majčine ljubavi prema djetetu (usp. Iz 49, 15). Prorok nam donosi prisan i jezgrovit dijalog u kojem se Bog svakom pojedincu i cijelom narodu obraća u drugom licu jednine. I danas možemo čitati te riječi kao da se odnose na svakoga od nas te svatko od nas može čuti: „Tebe ja zaboraviti neću“, kao da su upućene upravo njemu.

Riječi su to koje nas ispunjavaju utjehom i povjerenjem. One su odgovor na tjeskoban osjećaj koji budi nemir u srcu: „Gospod me ostavi, Gospod me zaboravi“ (Iz 49, 14). Koliko je često u Svetom pismu, osobito u psalmima, molitva izraz nemoći i izgubljenosti onoga koji osjeća da se nitko ne zanima za njegov život i da je zanemaren! Bolan osjećaj da su zaboravljeni, nažalost, dijele mnogi, a među njima i velik broj starijih osoba.

No, Božja ljubav, koja nikoga ne zaboravlja, očituje se kao čin pravde i odgovor na anonimnost u kojoj ljudski život prečesto tone. Na živote mnogih, osobito starijih osoba, kao da je bačen veo koji zamagljuje crte njihovih lica i obavija ih zaboravom. To je ono što se događa u kućama i stanovima u kojima vlada samoća, kao i u ustanovama za skrb, gdje jedinstvenosti svake osobe prijeti opasnost da bude svedena na broj kreveta ili bolest.

Proslava Svjetskog dana baka i djedova i starijih osoba prilika je da ponovno otkrijemo kako je Crkva pozvana biti majka svima te da je u svakoj životnoj dobi moguće uvijek se prepoznati kao sinovi i kćeri Božje.

Neka, dakle, ovaj Dan bude nadahnuće i poticaj svima, a osobito mladima, da obnove lijep običaj posjećivanja svojih baka i djedova, starijih članova obitelji, ali i onih koji nemaju nikoga tko bi ih posjetio.

Ovom porukom i svojom prisutnošću prenesite im Papinu blizinu i ljubav. Pobrinite se da prorokove riječi: „Tebe ja zaboraviti neću“ poprime oblik nježnog i srdačnog susreta. „U doba koje teži brzini i raspršenosti, ljudsko tijelo čezne za nježnom rukom, toplom riječju i pažljivim srcem koje će ga njegovati i prepoznati. Digitalna kultura umnaža veze i nudi nove mogućnosti susreta; unatoč tomu, ljudsko srce zadržava neotuđivu potrebu za blizinom.“ (Magnifica humanitas, 239).

Crkva zna za patnje svojih starijih članova; dobro zna da se na njih prečesto gleda s predrasudama i doživljava ih se kao teret; svjesna je da ekonomija, u čijem je središtu profit, slabi obiteljske odnose; zna da su mnoge starije osobe napuštene od svoje djece koja su prisiljena odseliti se ili, u nekim slučajevima, boriti se u ratu. Koji god razlog tomu bio, ona radosno proglašava Gospodinovo obećanje: „Tebe ja zaboraviti neću“.

Lijepo je, u svakoj životnoj dobi, a osobito kada više nismo mladi, otkriti, kako je rekao blaženi Ivan Pavao I., da smo primatelji „Božje neprolazne ljubavi. Znamo da smo mu uvijek pred očima, pa i kada se čini da nas okružuje tama. On je otac; i više od toga, On je majka“ (Angelus, 10. rujna 1978.). Iako nam se ta misao ne rađa sama od sebe, istina je da ni u starosti ne prestajemo biti sinovi i kćeri te da poziv da se vratimo u Božje naručje, čija je ljubav i očinska i majčinska, vrijedi svakoga dana.

Mnogi tijekom života otkriju Božju nježnost, katkad upravo kada se život primakne svome kraju. Naime, sve se češće, za razliku od prošlosti, događa da čovjek doživi starost, a da nije imao istinsko iskustvo vjere. U tom slučaju starost, sa svojim pitanjima koja se s većom hitnošću javljaju u toj životnoj dobi, može postati prikladno vrijeme za početak ili nastavak duhovnoga života. Na tom novom putu može se prepoznati da je Bog, kako kaže sveti Augustin, „majka jer grije, hrani, doji, štiti“ (Tumačenje Psalma 26, II, 18). Ta svijest pomaže nam da se ne sramimo slabosti kada se ona pojavi te da ujedno shvatimo kako svi i uvijek trebamo jedni druge i kako svi od drugih tražimo pažnju i brigu. Bogu, koji nam postaje sve bliži i kojega učimo prepoznavati u njegovoj nježnosti, možemo se obraćati s djetinjim pouzdanjem u molitvi. Nikada nije prekasno da mu se počnemo obraćati. To može biti velik dar za sve.

Drage starije osobe, papa Franjo govorio je o vama kao o „novom narodu“ (Kateheza, 23. veljače 2022.), budući da broj starijih osoba nikada u povijesti nije bio tako velik kao danas. Zato je važnije nego ikada da mi, zajedno s vama, „novim narodom“, razmišljamo o tome koji bi mogao biti naš poziv kada se čini da krhkost, koja prati čovjeka od njegova rođenja, prevladava.

Želim vam reći: ne bojte se te krhkosti! Upravo ta slabost krije u sebi novu snagu koja obasjava i druge životne dobi. Naime, krhkost, kada je prihvatimo i priznamo, „otvara srce uzajamnoj pomoći i zazivanju onoga koji može darovati ono što nijedna ljudska moć ne može jamčiti: duboko pomirenje srca, a s njime i pravi mir.“ (Susret s alžirskom zajednicom, Bazilika Majke Božje Afričke, Alžir, 13. travnja 2026.).

Na taj način možemo kao kršćani živjeti svoju starost: „krhki“, ali istodobno „pozvani“. Svaki muškarac i svaka žena mogu se iznova roditi i u starosti (usp. Iv 3, 4–6) te uskliknuti zajedno s prorokom: „Mir i obraćenje – spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša“ (Iz 30, 15). Ta snaga može postati poziv da se ne pribjegava putovima oholosti i moći kako bi se gradio suživot među ljudima, nego putovima pomirenja i istinskoga mira. U ovom vremenu, tako bolno obilježenom ratnim nasiljem i društvenim nemirima, mnogi se pitaju kakav će biti svijet u kojem će njihovi unuci odrastati. Pozivam vas, predragi, da mi se pridružite u ustrajnoj molitvi da mir što prije zavlada u cijelome svijetu.

Draga starija braćo i sestre, zahvaljujem vam što me svakodnevno podupirete svojim molitvama, napose kada molite svetu krunicu. Od srca uzvraćam željom: neka nas Gospodin, koji nas nikada ne zaboravlja, uvijek obnavlja u vjeri, nadi i ljubavi!

Iz Vatikana, 15. lipnja 2026.

PAPA LAV XIV.

***

Napomena:

Za ovogodišnje obilježavanje papa Lav XIV. odabrao je temu „Tebe ja zaboraviti neću“ (Iz 49, 15), u svjetlu koje je uputio i prigodnu poruku. Izabrana tema podsjeća da je Božja nepokolebljiva ljubav konačni odgovor na osamljenost i zanemarenost koje starije osobe tako često doživljavaju. Ona donosi utjehu i nadu te nas uvjerava da Gospodin svakoga od nas osobno poznaje, nikada ne zaboravlja i bezuvjetno ljubi, pa i usred krhkosti starosti.

Poseban naglasak ovogodišnjega obilježavanja stavljen je na iskazivanje blizine osobama koje žive same, borave u domovima za starije osobe ili nemaju nikoga tko ih posjećuje.

Građa koju je priredio Dikasterij za laike, obitelj i život sadrži pastoralne smjernice, uključujući smjernice za pripravu Dana sa starijim osobama i mladima, smjernice za liturgijska slavlja s prijedlogom molitve vjernika i završnim blagoslovom te molitvu posebno pripravljenu za Šesti svjetski dan djedova, baka i starijih osoba.

Ured Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj, kao i prethodnih godina, priredio je hrvatski prijevod građe te pastoralnim djelatnicima i svima zainteresiranima stavlja na raspolaganje dva PDF dokumenta u A5 formatu, pripremljena za obostrani ispis u obliku knjižice:

1. Smjernice za obilježavanje Šestog svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba, pri čemu je ovogodišnja molitva otisnuta na poleđini dokumenta kako bi se mogla zasebno ispisati i umnožiti;
2. Poruku pape Lava XIV. za Šesti svjetski dan djedova, baka i starijih osoba, koju bi, sukladno smjernicama, u tiskanom obliku trebalo podijeliti starijim osobama te je zajedno s njima pročitati.

Na tragu uputa Dikasterija molimo pastoralne djelatnike da Uredu HBK-a za život i obitelj na adresu obitelj@hbk.hr dostave kratka izvješća ili barem obavijest o obilježavanju Dana u svojim župama, osobito u onima u kojima se slavi sveta Ana, kao i u ustanovama za starije osobe te drugim pastoralnim okružjima.