Suslavili su đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, kanonik Prvostolnog kaptola mons. Luka Marijanović, rektor đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa prof. dr. Stjepan Radić, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Nikola Klemen i katedralni župni vikar Mihael Macanić.

U homiliji je nadbiskup Hranić opisao kontekst u kojem su živjeli Izraelci te istaknuo kako ih je mnogo otpalo od vjere u Jahvu štujući poganskog boga Baala, a „prorok Ilija u toj situaciji pokreće pitanje: Tko je pravi Bog u Izraelu? Je li to poganski bog Baal ili Jahve?“.

„Prorok Ilija naglašava da se u odgovoru na pitanje tko je pravi Bog u Izraelu krije i ključ sudbine čitavog izraelskoga naroda te da je zbog toga taj odgovor presudan“, naglasio je te govoreći o Iliji istaknuo: „Ilija se prigiba k zemlji i u molitvi sakriva lice među koljena… Nije ga ponio uspjeh, ostvareni plan, postignuta pobjeda, nego se – svjestan vlastite krhkosti – u poniznosti prignuo zemlji“.

Pojasnio je da Ilijina molitva ima tri elementa: „Prvo, Ilija moli Boga koji ima povijesni hod s narodom da javno očituje kako je on Bog prirodnih pojava, oborina i plodnosti u Izraelu, odnosno da to nije Baal. Drugo, da Jahve Bog na javnoj pozornici pokaže i posvjedoči da je on Ilija njegov prorok. I treće, da učini navedeno kako bi narod znao da je Jahve Bog i da će on obratiti srca.“

Đakovačko-osječki nadbiskup objasnio je da molitva proroka Ilije poučava kakva bi trebala biti i njihova molitva i nastavio: „Ilijina molitva bila je molitva pravednika koji iskreno nastoji živjeti po Božjoj volji. Iako je bio običan čovjek sa svojim slabostima i nesavršenostima, zbog svoje je poniznosti omilio Bogu te nas podsjeća da Bog od nas ne traži savršenost, već iskrenost i predanost“.

„Ilijina molitva bila je žarka i intenzivna. Njegova molitvena gorljivost pokazuje nam da molitva nije samo ritual, već strastvena komunikacija s Bogom u kojoj pred Boga izlijevamo svoje najdublje želje i potrebe. Ilijina molitva bila je ustrajna, on nije odustajao nakon prvog znaka neuspjeha. Ustrajnost u molitvi ključ je za postizanje duhovnih ciljeva i ispunjenje Božjih obećanja. Ilijina molitva bila je nesebična jer je bila usmjerena na dobrobit Izraelskoga naroda“, ustvrdio je.

„Ilijina molitva donijela je obilat plod, te ona svjedoči da je Bog uvijek spreman uslišiti molitve koje mu upravljamo s pouzdanjem“, rekao je nadbiskup Hranić i na kraju homilije podsjetio da Ilija nije samo zaštitnik Izraelskoga naroda, već je on nebeski zaštitnik „svih nas u našoj nekadašnjoj Bosanskoj, a danas Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. On je i naš učitelj povjerenja u Boga i učitelj naše molitve; molitve koja se oslanja na Božju riječ i zato je sposobna izmoliti nam obilne Božje darove“.

Prije završnog blagoslova, svećenici i bogoslovi s okupljenim su narodom otišli pred oltar sv. Ilije proroka te su, uz predvođenje biskupa Ćurića, pjevajući molili zazive sv. Iliji.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor pod ravnanjem s. Jelene Kovačević, a kod oltara su posluživali đakovački bogoslovi, objavio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.