„Samarijanci, svjedoci nade“ naslov je poruke venezuelskih biskupa objavljene uoči današnjega dana, mjesec dana nakon dvostrukoga potresa koji je pogodio sjeverne i središnje dijelove zemlje. Potres, u kojem su poginule tisuće ljudi, prouzročio je i goleme štete na infrastrukturi. Tekst svjedoči o patnji venezuelskoga naroda pogođenoga tom teškom katastrofom.

Obnova, pišu biskupi, od svih zahtijeva da budu glas onih koji su pretrpjeli tragediju i osjećali se napuštenima od javnih institucija. Kako su već ranije istaknuli, prirodne se katastrofe ne mogu predvidjeti, ali državne institucije moraju biti spremne odgovoriti na njih. Od sada nadalje svi moraju bdjeti kako se tijekom obnove ne bi ponovile iste pogreške iz prošlosti; u protivnom će, upozoravaju biskupi, najslabiji ponovno snositi posljedice korupcije i ravnodušnosti.

Dokument, podijeljen u četiri dijela i šesnaest točaka, ukazuje na brojne aspekte tragedije koja je pogodila stanovništvo i cijelo društvo. Pozivajući da budu Samarijanci pozvani na obnovu, biskupi ističu hitnu potrebu za brzom i temeljitom obnovom razorenih područja te stvaranjem uvjeta koji će tisućama raseljenih osoba omogućiti dostojanstven smještaj i zaposlenje, uz duhovnu i psihološku pratnju potrebnu za zacjeljivanje unutarnjih rana.

Prema mišljenju biskupa, u procesu obnove ne smiju se zaboraviti ni drugi ljudi koji pate u zemlji: politički zatvorenici, radnici i umirovljenici koji preživljavaju s nedostatnim plaćama ili mirovinama, bolesnici i migranti. Kako ističu na početku poruke, ova se prirodna katastrofa nadovezala na već vrlo teške društvene, političke i gospodarske okolnosti u kojima živi cijela zemlja.

Nadahnuti prispodobom o dobrom Samarijancu, venezuelski biskupi promišljaju i o pitanju koje stoljećima prati čovječanstvo: „Gdje je Bog usred tolike tjeskobe?“ Bog je upravo u žrtvama i s njima, jer su one osobito ljubljene od Gospodina Isusa, pravoga Dobroga Samarijanca o kojem govori Evanđelje, odgovaraju biskupi. Istodobno odlučno odbacuju manipulacije onih koji, vođeni praznovjerjem i fundamentalizmom, tvrde da su potresi Božja kazna.

Uvjereni da je Bog prisutan i u svim Samarijancima koji, po Isusovu primjeru, pomažu najpotrebitijima, biskupi pozivaju da budemo milosrdni Samarijanci, sposobni trpjeti s drugim čovjekom i nesebično se zauzimati za ublažavanje njegove patnje, poput svih onih koji su se već od prvih sati nakon tragedije stavili na raspolaganje bližnjima.

„Duboko smo dirnuti solidarnošću kojoj smo svjedočili“, pišu biskupi, „osobito solidarnošću siromašnih, koji su bez sumnje bili najveći Samarijanci. Dirnuti smo i nadahnuti junaštvom onih koji su od prvoga trenutka katastrofe riskirali vlastite živote kako bi iz ruševina spasili mnoge ljude.“

Biskupi ujedno izražavaju zahvalnost pripadnicima spasilačkih službi i volonterima, osobito onima koji su stigli iz inozemstva, jer su pokazali da su svi ljudi braća, neovisno o granicama i zastavama.

Venezuelski biskupi zahvaljuju i papi Lavu XIV. na njegovoj blizini, kao i sestrinskim Crkvama diljem svijeta, koje su molitvom i pratnjom u žalosti bile izvor nade i utjehe svim žrtvama. Zahvaljuju također učinkovitoj mreži solidarnosti nacionalnoga i međunarodnoga Caritasa.

Na kraju poruke pozivaju sve vjernike da sudjeluju na euharistijskim slavljima koja se danas održavaju u različitim župama i zajednicama te da mole za pokoj duša žrtava te katastrofe, za sve druge žrtve i za cijelu Venezuelu, izvijestio je Vatican News.