Misno slavlje predvodio je maronitski patrijarh kardinal Bechara Boutros Rai, a izaslanik pape Lava XIV. prefekt Dikasterija za kauze svetaca kardinal Marcello Semeraro pročitao je apostolsko pismo Svetog Oca kojim se patrijarha Iliju Petra Hoyeka proglašava blaženim. Za liturgijski spomendan određen je 5. lipanj.

Otkrivena je i velika službena ikona novog blaženika. Njegove relikvije su donesene u svečanoj procesiji u pratnji 32 upaljene svijeće simbolizirajući 32 godine blaženikove službe kao maronitskog patrijarha, od 1899. do 1931.

U propovijedi je kardinal Rai rekao: „Hoyek se potpuno povjerio božanskoj providnosti dok nije postao sjajni znak u povijesti Crkve i Libanona“. „Crkva danas ne uzdiže čovjeka do zemaljske slave“, nastavio je, „već svjedoči Božju slavu koja se u njemu očitovala. Svetost nije čast koju daje zemlja, već božanski dar koji se daje onima koji vjerno žive Evanđelje do kraja“.

Obraćajući se kardinalu Semeraru, maronitski kardinal je rekao da njegova prisutnost utjelovljuje dubinu zajedništva između Maronitske i Rimske Crkve dodajući je da je ona donijela poruku ljubavi i zahvalnosti pape Lava XIV. Crkvi koja je ostala vjerna vjeri i svom svjedočenju Krista na Bliskom istoku. Naglasio da je „novi blaženik živio po svom poznatom geslu: ‚Bože moj, neka bude volja tvoja.‘ Bio je čovjek božanske providnosti spajajući u sebi budnost pastira, mudrost vođe, srce oca i vjeru sveca“.

„Nikada nije tražio osobnu slavu“, dodao je, „već slavu Božju i dobro ljudske osobe vjerujući da je Libanon poruka i da je ljudska osoba njegovo najveće blago“.

Nakon završnog blagoslova relikvije blaženika su u procesiji kroz prolaze nošene među vjernicima, objavio je EWTN News.

Bl. Ilija Petar Hoyek rođen je 4. prosinca 1843. u Helti, u sjevernom Libanonu. S osam godina upisao se u školu sv. Ivana Marouna u Kfarhiju, kasnije je nastavio studij u sjemeništu u Ghaziru. Godine 1866. patrijarh Boulos Massaad poslao ga je u Rim na teološku formaciju na papinskom učilištu Propaganda Fide. Za svećenika je zaređen 5. lipnja 1870., a teologiju doktorirao 9. kolovoza i ubrzo nakon toga vratio se u Libanon.

Godine 1895. u Jbeilu zajedno s majkom Rosalie Nasr i sestrom Stéphanie Kardouch osnovao je Družbu maronitskih sestara Svete obitelji, prvi apostolski ženski redovnički institut Maronitske Crkve. Misija družbe posvećena je obrazovanju, ljudskom razvoju i evangelizaciji. Blaženik je u Harissi podigao Sveište Gospe Libanonske. Ondje se tijekom apostolskog putovanja u Libanon papa Lav XIV. susreo s biskupima, svećenicima, posvećenim muškarcima i ženama te pastoralnim radnicima tijekom svog apostolskog putovanja u prosincu 2025.

Za 72. antiohijskog maronitskog patrijarha izabran je 7. prosinca 1899. preuzevši vodstvo Crkve u odlučujućem povijesnom trenutku obilježenom padom Osmanskog Carstva, krizom Prvog svjetskog rata i porastom novih nacionalnih težnji diljem Bliskog istoka. Predstavljao je Libanon 1919. na Versajskoj mirovnoj konferenciji vodeći delegaciju koja je pozivala na neovisnost zemlje i priznavanje „prirodnih i povijesnih granica“ Libanona, u skladu s člankom 22. Pakta Lige naroda.

Među najznačajnijim spisima patrijarha je apostolsko pismo „Ljubav prema domovini“ objavljeno 1930., u kojem je pozvao svakog građanina da preuzme odgovornost za naciju. Preminuo je na Badnjak 1931., a njegove junačke kreposti priznao je papa Franjo 2019. Čudo priznato za beatifikaciju odnosi se na ozdravljenje iz 1965. Nayefa Abou Assija, druzijskog časnika u libanonskoj vojsci koji je patio od teške bolesti kralježnice. Prema svjedočanstvu, probudio se potpuno izliječen nakon što je sanjao patrijarha Hoyeka, objavljeno je na mrežnoj stranici agencije Fides.

Papa Lav XIV. odobrio dekrete za proglašenje novih blaženika i časnih slugu Božjih