Biskup Relota se u homiliji osvrnuo na posebnost toga mjesta i tišine koju nosi. „Postoje mjesta na koja čovjeka dovede život. Ovdje ljudi ne dolaze samo vidjeti samostan. Ovdje dolaze noseći nešto što se ne vidi izvana – netko brigu za obitelj, netko ranu iz prošlosti, netko neizgovorenu molbu“, istaknuo je. Dodao je da u Brestovskom vlada sveta tišina „u kojoj Bog govori i u kojoj čovjek shvati da nije sam“.

Govoreći o svetoj Klari, opisao ju je kao ženu koja je, iako rođena u plemićkoj obitelji s mogućnostima koje bi mnogi poželjeli, pronašla nešto vrjednije od svega što joj je svijet mogao ponuditi – Krista. „Kada čovjek pronađe Krista, tada više ne traži smisao života na pogrešnim mjestima“, naglasio je osvrnuvši se i na suvremeno doba velike buke u kojemu, paradoksalno, nikad nije bilo toliko mogućnosti govoriti, a toliko ljudi koji se osjećaju nečujnima.

„Sveta Klara danas govori vrlo jednostavno: ‚Vrati se u dubinu svoga srca. Pronađi Boga. Jer čovjek koji izgubi Boga polako izgubi i sebe‘“, kazao je biskup Relota.

Osvrćući se na smisao kontemplativnog života, odgovorio je onima koji se pitaju čemu sestre koje dane i noći provode u molitvi. „Crkvu ne nose samo oni koji govore. Crkvu nose i oni koji mole. Crkvu ne grade samo oni koji su pred ljudima. Crkvu grade i oni koji su svakoga dana pred Bogom. Kontemplativni samostani nisu bijeg od svijeta. Oni su mjesto gdje se svijet donosi pred Boga. Ovdje se mole molitve koje možda nikada nećemo čuti. Ovdje se prikazuju suze koje možda nikada nećemo vidjeti. Ovdje se pred Gospodina donose obitelji, bolesnici, mladi, svećenici, redovnici, vojnici, branitelji, svi ljudi koji traže pomoć i blizinu.“

Vojni ordinarij je poručio da je stoga samostan u Brestovskom mnogo veći nego što pokazuju zidovi. „Ovo nije zatvoreno mjesto. Ovo je otvoreno srce Crkve“, dodao je. Sestrama je zahvalio „za tihi pastoral koji se ne vidi na naslovnicama, koji nema reklamu, ali koji duboko dotiče čovjekovo srce.“

Govoreći o 800. obljetnici smrti svetoga Franje Asiškoga, istaknuo je kako Franjo i Klara zajedno svjedoče jednu veliku istinu: „Evanđelje nije knjiga koju samo čitamo – Evanđelje je život koji živimo. Klara i Franjo nisu promijenili svijet bukom. Promijenili su ga svetošću.“

Zaključno je progovorio o miru, naglasivši da pravi mir počinje u čovjekovu srcu. „Bosna i Hercegovina treba takva mjesta. Treba ljude molitve. Treba ljude pomirenja. Treba ljude koji neće pitati samo što mogu dobiti, nego što mogu darovati“, poručio je mons. Relota pozivajući vjernike riječima sv. Ivana Pavla II.: „Ne bojte se! Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu!“

Misu su suslavila 25 svećenika, a sudjelovali su bogoslovi, časne sestre i brojni vjernici iz Brestovskog i okolnih župa. Liturgijsko pjevanje predvodili su tamburaši i župni zbor pod ravnanjem župnika fra Mirka Majdandžića.

Nakon misnog slavlja vjernicima su podijeljeni blagoslovljeni kruščići, a priređeno je i druženje uz pjesmu i okrjepu u župnom dvorištu i samostanskoj dvorani, objavila je Nedjelja.