U svom sjaju i s brojnim simbolima „Dužijanca“ je i ove godine ujedinila duhovnu zahvalnost Bogu i očuvanje kulturne baštine te okupila vjernike, kulturno-umjetnička društva, tamburaše, pjevače, plesače, ljubitelje tradicije i brojne građane.

Središnja proslava započela je blagoslovom i ispraćajem bandaša i bandašice u crkvi sv. Roka, koja se smatra kolijevkom „Dužijanca“. Odatle je krenula povorka, predvođena konjanicima i svečano ukrašenim zapregama, prema katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske. Ondje je slavljena misa zahvalnica koju je predvodio banjolučki biskup mons. Željko Majić u zajedništvu sa subotičkim biskupom Franjom Fazekasom i svećenicima Subotičke biskupije.

Biskup Majić govorio je o značenju „Dužijanca“, koja je prije svega zahvala Bogu za sve što ljudi imaju i što su od Gospodina primili, te je uputio poruku mladima: „Na poseban način obraćam se vama mladi. Nemojte misliti da je ono što ste primili od svojih roditelja, djedova i baka nešto što se samo po sebi razumije, a onda ne daj Bože nešto što je zastarjelo ili pripada prošlosti koje ćete se samo jednom godišnje prisjetiti. U vaše ruke nije položena samo uspomena. U vaše je ruke Bog stavio budućnost vas i ovoga naroda. Ako vi ne budete nositelji vjere, jezika, običaja, nitko drugi to neće sačuvati. Nitko. Na vama je to. Zato budite ponosni na svoje korijene. Stablo bez korijena lako će vjetar odnijeti. Tako ni čovjek bez vjere, bez obitelji i vlastitog identiteta teško može ostati čvrst pred izazovima vremena. Zato čuvajte ono što ste primili, no ne samo kao uspomenu, nego neka to bude vaš život“, poručio je biskup Majić.

Uz predvoditelje žetvene svečanosti – bandaša Tea Margetića i bandašicu Milu Kujundžić te malog bandaša Danila Cvijanova i malu bandašicu Mariju Šabić – na misi su, uz vjernike, mlade i djecu u nošnjama, sudjelovali i svi seoski bandaši i bandašice.

Nakon mise povorka je krenula od katedrale, a u njoj su sudjelovali brojni članovi folklornih društava u nošnjama različitih naroda te gosti iz Hrvatske, Mađarske, Srbije i Bosne i Hercegovine, uz pjesmu, ples i druge elemente tradicijske kulture.

Prošli su gradskim ulicama prema Trgu slobode, gdje su na kraju stigli bandaš i bandašica, koji su izaslanici gradonačelnika Subotice Mariji Ušumović Davčik predali kruh od novoga brašna. Ona je kruh pokazala na sve četiri strane grada te u govoru podsjetila okupljene da „Dužijanca“ nije samo uspomena na prošlost, nego živa i snažna potvrda da tradicija ima smisla kada se njeguje, razumije i prenosi novim generacijama.

Predsjednica Hrvatskoga nacionalnog vijeća Jasna Vojnić u govoru je istaknula da iza ljepote „Dužijanca“ stoje nečije vrijeme i trud, odnosno davanje sebe. Naglasila je da je to najveća mudrost Dužijance, koja svake godine podsjeća na jednostavnu istinu: „Sve veliko nastaje tek onda kad svako od nas da svoj dio.“

Velikim kolom na Gradskom trgu u Subotici završena je središnja proslava „Dužijanca“. Istoga dana u večernjim satima bandaš Teo i bandašica Mila, zajedno s članovima UBH-a „Dužijanca“, posjetili su grob Blaška Rajića te mu, u povodu 75. obljetnice njegove smrti, odali počast i zahvalili što je „Dužijanca“ još 1911. godine uveo u Crkvu. Navečer je na Gradskom trgu održano i tradicionalno Bandašicino kolo.

Večer uoči središnje proslave „Dužijanca“ u katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske svečanu Večernju predvodio je biskup Majić u zajedništvu s biskupom Fazekasom, katedralnim župnikom preč. Draganom Muharemom i svećenicima Subotičke biskupije. Ta pjevana večernja molitva časoslova bila je duhovna priprava za središnju proslavu „Dužijanca“.

U prigodnoj homiliji biskup Majić govorio je o važnosti očuvanja te prije svega duhovne, ali i kulturne baštine jer, kako je rekao, narod koji zaboravi svoje korijene teško može razumjeti vlastitu sadašnjost i graditi blagoslovljenu budućnost. Dužijancu je nazvao „školom zahvalnosti“ jer podsjeća da čovjek može sijati, obrađivati i žeti, ali život koji iz zemlje izrasta ostaje dar koji nadilazi čovjekovu snagu i pamet. Naglasio je da „Dužijanca“ podsjeća i na to da kruh na stolu nije samo proizvod ljudskoga rada, nego Božji dar.

Svečanu pjevanu Večernju, kao i nedjeljnu misu, glazbeno je animirao Katedralni zbor „Albe Vidaković“ pod ravnanjem zborovođe i orguljaša Miroslava Stantića, uz soliste Ivanu Mačković te Kristinu i Marka Križanovića.

Krunu, koja simbolizira godinu sv. Franje, izradila je Branka Vujić, članica slamarskog odjela HKPD-a „Matija Gubec“ iz Tavankuta. Kruna se nalazi na postamentu izrađenom od slame, a grb franjevaca prikazuje prekrižene ruke Isusa Krista i sv. Franje Asiškoga ispred križa.

Taj simbol, kako je rekla autorica krune, predstavlja povezanost sv. Franje s Kristom, poniznost, vjeru, ljubav i spremnost na služenje Bogu i ljudima. Na objema rukama nalaze se stigme, rane koje podsjećaju na Kristovu žrtvu i poseban dar koji je sv. Franjo primio kao znak povezanosti s Kristom. Klasje pšenice na kruni podsjeća na Dužijancu te kruna tako povezuje franjevačku duhovnost s tradicijom „Dužijanca“, izvijestila je Subotička biskupija.