Misu su koncelebrirali rektor Svetišta preč. Tomica Šestak, ravnatelj Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta preč. Ivan Lukić, trešnjevački dekan i župnik Župe sv. Terezije od Djeteta Isusa preč. Mario Pavić te župnik Župe Blažene Djevice Marije od sedam žalosti, Veliko Trgovišće, i Župe Sveta Tri kralja, Velika Erpenja, vlč. Luka Slijepčević.

Na početku slavlja nadbiskupa, svećenike, vjernike i hodočasnike pozdravio je rektor Svetišta preč. Šestak. Mons. Kutleša pozvao je okupljene da se u ovoj euharistiji sjete ljudi pogođenih požarom na omiškom području.

Nadbiskup Kutleša u homiliji je istaknuo kako svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije čovjeka podsjeća na konačni cilj njegova života jer na ovaj dan „slavimo Božji odgovor na najdublje čovjekovo pitanje: postoji li život koji smrt ne može uništiti? Marija uznesena na nebo odgovara: postoji. Čovjek nije stvoren za nestanak, nego za vječnost. Naš put ne završava u grobu, nego pred licem Boga koji nas ljubi.“

Govoreći o suvremenom društvu, nadbiskup je upozorio na krizu kršćanske nade koja je, za razliku od optimizma, dublja krepost „utemeljena u Bogu koji ostaje vjeran i onda kada prolazimo kroz tamu.“ Istaknuo je kako gospodarski napredak, tehnologija i bolje institucije sami po sebi nisu dovoljni za obnovu društva i njegovu bolju budućnost. „Čovjeku treba razlog zbog kojega vrijedi živjeti, ljubiti, zasnovati obitelj, ostati vjeran, žrtvovati se – i na kraju umrijeti s nadom. Za nas kršćane taj razlog nije neka ideja. On ima ime: Isus Krist. Krist je pobijedio smrt, a Marija je već potpuno ušla u njegovu pobjedu. Zato se ne bojmo budućnosti: Bog i danas čini velika djela u životima onih koji mu vjeruju“, poručio je mons. Kutleša.

Osvrnuo se i na ljude koji, iako su materijalno zbrinuti, osjećaju osamljenost, nedostatak pripadnosti i gubitak smisla, nazvavši ih „duhovnim beskućnicima“. Tako je marijanska svetišta, među kojima je i Marija Bistrica, opisao kao mjesta na koja ljudi ne dolaze tražiti teorije ili ideologije, nego dom.

„Marija Bistrica nije samo nacionalno svetište. Ovo je mjesto znak da hrvatski narod još uvijek zna gdje tražiti utjehu i izvor životne nade. Ovdje se na poseban način očituje ono što Crkva treba biti: ne hladna institucija koja promatra i prosuđuje iz distance, nego majčinski dom koji prima; dom u kojemu nitko nije stranac, u kojemu se svaki čovjek osjeća prihvaćeno, saslušano i ljubljeno. U vremenu kada mnogi gube korijenje, ovo svetište postaje mjesto gdje se to korijenje ponovno otkriva: u vjeri otaca, u čežnjama majki, u nevinoj molitvi djece, u zajedničkoj pjesmi naroda koji zna da nije sam“, pojasnio je.

Istaknuo je kako Marija razumije čežnje vjernika te „nas prima s majčinskom blizinom. Ali nas ne zadržava kod sebe. Pokazuje na Krista i ponavlja ono što je rekla u Kani: ‘Što god vam rekne, učinite!’ (Iv 2,5). Marija nas prima takve kakvi jesmo, ali nas ne ostavlja takvima. Ona nas vodi Kristu.“

Nadbiskup Kutleša na kraju homilije pozvao je vjernike da, poput Marije, donose Kristovu blizinu ljudima koje susreću. Poručio je kako je svaka kršćanska obitelj pozvana „biti mali Nazaret: dom u kojemu se moli, oprašta, ljubi i čuva nedjelja kao Gospodinov dan. Svaka župa pozvana je biti dom u kojemu ljudi susreću Krista. A svaki od nas neka se danas upita: komu ovoga tjedna mogu donijeti Kristovu blizinu pomirenjem, posjetom, riječju ohrabrenja ili tihom molitvom“.

Nadbiskup je zaključio da Hrvatskoj nisu potrebni malodušni kršćani, pojasnivši: „Potrebni su joj muškarci i žene koji vjeruju da je Krist doista uskrsnuo. Potrebni su joj vjernici koji donose mir gdje su podjele, istinu gdje je zbunjenost, ljubav gdje je ravnodušnost i nadu gdje je očaj. To je put kojim je išla Marija. To je put Crkve. To je put na koji smo danas pozvani i mi.“

Misno slavlje glazbeno je animirao Mješoviti zbor Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Marije Bistrice pod ravnanjem Ivana Habazina uz orguljašku pratnju Tomislava Joća, izvijestili su iz Zagrebačke nadbiskupije.

FOTO Svetkovina Velike Gospe u Mariji Bistrici