U homiliji je biskup Marko Medo, polazeći od života sv. Roka i njegova služenja oboljelima od kuge, progovorio o bolestima i ranama današnjega čovjeka i društva te o kršćanskom pozivu da se ne ostane ravnodušan pred patnjom drugoga.

Podsjetio je kako je sv. Rok živio u vremenu u kojem su epidemije odnosile brojne živote, ali se nije povukao pred opasnošću, nego je krenuo ususret bolesnima i potrebitima, sve dok se i sam nije zarazio kugom. Njegov život, istaknuo je biskup, pokazuje čovjeka koji je spreman ostati uz drugoga i onda kada to od njega traži žrtvu.

„Mi više ne živimo u vremenu covida i srednjovjekovne kuge. Živimo u ozračju jedne druge kuge našega vremena koja ugrožava naš život. Postoje bolesti koje napadaju tijelo, ali postoje i bolesti koje polako zahvaćaju čovjekovu dušu, obitelj, društvo i vjeru“, poručio je biskup.

Govoreći o duhovnim bolestima našega vremena, upozorio je osobito na ravnodušnost – stav u kojem čovjek na nevolju drugoga odgovara riječima: „To nije moj problem.“

„To je evanđeoska ljubav. Sveti Rok je živio za Krista. To mu je davalo snagu da živi za čovjeka. Tu se nalazi odgovor i za nas“, istaknuo je mons. Medo.

Biskup je naglasio kako kršćanin ne može promijeniti cijeli svijet, ali može promijeniti ono što mu je povjereno i činiti dobro ondje gdje živi.

„Sveti Rok nije uklonio kugu iz Europe. Učinio je ono što je mogao, ondje gdje ga je Bog postavio. Ni mi ne možemo promijeniti cijeli svijet. Ali možemo promijeniti prostor oko sebe. Možemo početi od svoje kuće. Od svoga braka. Od svoje djece. Od svoje župe. I prije svega – od vlastitoga srca.“

Posebno je pozvao vjernike da ne traže uvijek uzroke problema u drugima, nego da najprije pogledaju u vlastitu nutrinu.

„Postoji još jedna kuga koju je najteže priznati: grijeh u meni“, upozorio je biskup, dodavši kako čovjek lako primjećuje slabosti svijeta i drugih ljudi, dok vlastite mane teže prepoznaje.

Kao primjer naveo je grijehe koji razaraju osobni i zajednički život: zavist, ogovaranje, oholost, neumjerenost, pohlepu, nečistoću i druge slabosti koje čovjeka udaljavaju od Boga i bližnjih.

Pozvao je okupljene da od sv. Roka nauče prepoznavati „od čega boluje naše srce“ – od ravnodušnosti, sebičnosti, nepraštanja, gubitka Boga, površne vjere ili života u kojem nema vremena za bližnjega.

„Braćo i sestre, ne dopustimo da nas zarazi kuga svijeta koji živi bez Boga i udaljen od bližnjega“, poručio je biskup, pozivajući vjernike da poput sv. Roka žive vjeru koja se očituje u ljubavi prema čovjeku, osobito prema bolesnima, osamljenima i potrebitima.

Na kraju homilije okupljene je povjerio zagovoru sv. Roka te ih pozvao da od Boga mole zdravlje tijela, ali još više zdravlje duše.

„I pomozi nam da u svijetu koji lako zaboravlja Boga budemo ljudi koji svojim životom pokazuju da je Krist živ, da ljubav ima smisla i da nijedna tama nije jača od svjetla koje dolazi od Boga. Amen.“

Na završetku misnoga slavlja jedna od župljanki uputila je biskupu mons. Marku Medi riječi dobrodošlice i zahvale za dolazak i zajedničko slavlje. Tom mu je prigodom, u ime župljana, uručen prigodni dar kao znak zahvalnosti i dobrodošlice, izvijestio je Tiskovni ured Gospićko-senjske biskupije.