Istina je prava novost.

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 5. kolovoza

Na općoj audijenciji u srijedu 5. kolovoza papa Lav XIV. nastavio je niz kateheza o dokumentima Drugoga vatikanskog koncila, osobito o konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium. U petoj katehezi toga niza, naslovljenoj „Molitva Crkve“, Papa je govorio o crkvenoj dimenziji liturgijske molitve, osobito o Euharistiji i Liturgiji časova kao „dahu života Crkve“. Papinu katehezu i pozdrave donosimo u cijelosti.

LAV XIV.

OPĆA AUDIJENCIJA

 Bazilika sv. Petra
Srijeda, 5. kolovoza 2026.

 Dokumenti Drugoga vatikanskog koncila
II. Konstitucija Sacrosanctum concilium
5. Molitva Crkve

Braćo i sestre, dobar dan i dobrodošli!

U ovoj katehezi nastavljamo razmišljanje o koncilskoj konstituciji o liturgiji Sacrosanctum concilium (SC). Danas ćemo se zadržati na crkvenoj dimenziji liturgijske molitve.

Kao što nas podsjeća apostol Pavao, Duh Sveti je onaj koji nas uči moliti. Od dana Pedesetnice Duh prebiva u Crkvi, nadahnjujući svako njezino djelovanje, a osobito molitvu. Život prve zajednice, nastale u Jeruzalemu nakon Isusove Pashe, život je u Duhu kojega je darovao uskrsli Gospodin. „Otada – kaže Koncil – Crkva nikada nije propustila sastajati se da slavi vazmeno otajstvo: čitajući ‘u svim Pismima ono što se odnosilo na njega’ (Lk 24, 27), slaveći Euharistiju u kojoj se uprisutnjuju pobjeda i trijumf njegove smrti te zahvaljujući ‘Bogu na njegovu neizrecivom daru’ (2 Kor 9, 15) u Kristu Isusu, ‘na hvalu njegove slave’ (Ef 1, 12), snagom Duha Svetoga“ (SC, 6).

U naše vrijeme, u sredinama kojima dominira mentalitet učinkovitosti i potrošnje, molitva se može činiti nečim beskorisnim pa čak i smiješnim. U svijetu u kojem znanost i tehnika pretendiraju pružiti sve odgovore, molitva se može činiti kao svojevrstan bijeg od stvarnosti. Osim toga, ni u mnogim kršćanskim obiteljima više se ne prenosi umijeće molitve, dok brojne osobe riskiraju zamijeniti je jednom od mnogih tehnika psihološke naravi, usmjerenih osobnoj dobrobiti. Molitva, naprotiv, kao temeljna dimenzija naše ljudskosti, zaslužuje biti ponovno otkrivena u svojoj istini.

Konstitucija Sacrosanctum concilium ozbiljno je uzela tu potrebu. To je duboko radovalo svetoga papu Pavla VI., koji je, proglašavajući taj prvi dokument koji je odobrio Drugi vatikanski koncil, rekao: „Bog na prvome mjestu; molitva je naša prva obveza; liturgija je prvi izvor božanskoga života koji nam je priopćen, prva škola našega duhovnog života“ (Govor, Bazilika sv. Petra, 4. prosinca 1963.).

U Konstituciji, naime, izraz „molitva“ označava čitavu liturgiju. Ta je perspektiva presudna jer je usmjerila liturgijsku reformu, dajući joj kao nosivi stup djelatno sudjelovanje vjernika. Liturgija je prije svega predstavljena kao mjesto susreta, kao Božja inicijativa kojom se on približava čovječanstvu u svome Sinu, „Riječi koja je postala tijelom, pomazanoj Duhom Svetim“ (SC, 5), kojemu možemo odgovoriti „po Kristu, s Kristom i u Kristu, u jedinstvu Duha Svetoga“, odnosno zahvaljujući „molitvi koju Krist, sjedinjen sa svojim Tijelom, uzdiže Ocu“ (SC, 84).

Zato je sveti Pavao VI. žarko želio da Liturgija časova, odnosno svakodnevna javna molitva Crkve, nerazdvojiva od Euharistije, duboko prožme, oživi, usmjerava i izražava svu kršćansku molitvu te djelotvorno hrani duhovni život Božjega naroda (usp. apostolska konstitucija Laudis canticum).

Da bi se ta želja ostvarila, potrebno je da Liturgija časova bude sve više prihvaćena i življena u svakodnevnom životu krštenika i zajednica. Mnogim osobama koje žele naučiti moliti, osobito katekumenima, ona može ponuditi put i školu kršćanske molitve.

Svakoga tjedna i svakoga dana Euharistija i Liturgija časova jesu dah života Crkve koji omogućuje da Duh Sveti struji njezinim Tijelom. U toj molitvi Krist „sjedinjuje sa sobom čitavo čovječanstvo i pridružuje ga sebi u uzdizanju toga božanskog hvalospjeva“ (SC, 83). Tako smo, iz dana u dan, sve više pridruženi vazmenom otajstvu i suobličeni njemu.

Sveti Augustin kaže: „Kad u molitvi govorimo Bogu, ne smijemo od njega odvajati Sina; a kad moli Tijelo Sina, neka od sebe ne odvaja svoju Glavu. Neka, dakle, jedan te isti Spasitelj svoga Tijela, Gospodin naš Isus Krist, Sin Božji, bude onaj koji moli za nas, koji moli u nama i kojemu se mi molimo. Moli za nas kao naš svećenik; moli u nama kao naša Glava; mi mu se molimo kao svome Bogu. Prepoznajmo, dakle, u njemu svoj glas i njegov glas u nama“ (Enarr. in psalmum LXXXV: PL 37, 1081).

Povezana s Euharistijom, čije svjetlo nastavlja širiti, Liturgija časova posvećuje vrijeme našega svakodnevnog života: ujutro započinjemo dan u vjeri i zahvalnosti; u podne molimo za snagu vjernosti usred napora; navečer, po završetku rada, Večernja prati trenutak zalaska sunca; noću usnivamo povjeravajući se Božjem miru. Svaki je čas čin nade: tijekom zemaljskoga hodočašća bdijemo, zajedno sa svom Crkvom iščekujući slavni Gospodinov povratak.

Pozdravi

Srdačno pozdravljam hodočasnike francuskoga govornog područja. Braćo i sestre, pozivam vas da iskoristite ovo ljetno vrijeme, a za neke od vas možda i vrijeme odmora, kako biste njegovali svoj unutarnji život provodeći nešto više vremena s Gospodinom u molitvi. Sve naše aktivnosti pripadaju njemu, uključujući slobodno vrijeme i odmor, i mogu biti posvećene njegovom prisutnošću koja nas vodi prema bratskom susretu s drugima. Bog vas blagoslovio.

Srdačnu dobrodošlicu upućujem svim hodočasnicima i posjetiteljima engleskoga govornog područja koji sudjeluju na današnjoj audijenciji, osobito onima iz Engleske, Malte i Sjedinjenih Američkih Država. Na vas i vaše obitelji zazivam radost i mir našega Gospodina Isusa Krista. Bog vas sve blagoslovio!

Draga braćo i sestre, danas, na spomendan posvete Bazilike svete Marije Velike, zamolimo Presvetu Djevicu da nam pomogne biti vjerni u molitvi kako bi Bog uvijek zauzimao prvo mjesto u našem životu.

Srdačno pozdravljam hodočasnike španjolskoga govornog područja. Pozivam vas da cijenite Euharistiju i Liturgiju časova kao velika tisućljetna blaga Crkve te da, svojom ljubavlju prema njima, iz dana u dan posvećujemo svoje živote. Bog vas blagoslovio. Hvala vam.

Srdačno pozdravljam osobe kineskoga govornog područja. Draga braćo i sestre, podupirite svoje svakodnevno djelovanje molitvom, nezaobilaznom hranom duše. Od srca vas blagoslivljam.

Srdačno pozdravljam sve vjernike portugalskoga govornog područja, osobito skupinu izviđača iz Setúbala i hodočasnike iz Rio Grande do Sula. Oživimo u svojim obiteljima i župnim zajednicama liturgijsku molitvu koja nas ujedinjuje kao Božji narod na putu. Od srca vas blagoslivljam!

Pozdravljam vjernike arapskoga govornog područja. Pozvani smo moliti u svakom trenutku i u svakoj životnoj okolnosti jer nas Krist sluša. A kada je naša molitva u skladu s njegovim srcem, ona postiže čudesa. Gospodin vas sve blagoslovio i uvijek vas čuvao od svakoga zla!

Srdačno pozdravljam Poljake. Ovih dana iz brojnih poljskih biskupija pješaci-hodočasnici kreću prema Jasnoj Gori, duhovno praćeni vjernicima u župama. Neka to svjedočanstvo, napor puta, zajednička molitva i susret s Marijom ojačaju vjeru i nadu obitelji i zajednica. Zajedno s vama molim za mir u svijetu te za nova svećenička i redovnička zvanja. Sve vas blagoslivljam!

Srdačnu dobrodošlicu upućujem hodočasnicima talijanskoga govornog područja. Svakoga potičem da ustraje u vjernom ispunjavanju svojih dužnosti, uvijek se pouzdajući u Gospodinovu pomoć.

Moje se misli na kraju upravljaju mladima, bolesnicima i mladencima. Sve vas potičem da ostanete postojani u nadi, predajući se u ruke Isusa koji nas je spasio svojom žrtvom neopozive ljubavi.

Sve vas blagoslivljam!