Koncelebrirali su župnik Mato Bašić, kancelar Sisačke biskupije Janko Lulić, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ivica Jagodić te petnaestak svećenika. Slavlju su nazočili i predstavnici županijskih i gradskih vlasti, brojnih udruga, policije i Hrvatske vojske, predstavnik izvođača radova Davor Vrbanek te autor oltara i ambona, akademski kipar Ivan Kujundžić.

U homiliji se biskup posebno prisjetio događaja od prije 35 godina, kada je upravo na blagdan sv. Bartola, 24. kolovoza 1991., kao tadašnji župnik u Hrastovici slavio misu sa svega nekoliko preostalih vjernika, u ozračju straha i neizvjesnosti. Prisjetio se da se tada već govorilo kako će crkva biti srušena, premda se još nadao da do najgorega neće doći. Samo nekoliko tjedana poslije Hrastovica je bila okupirana, stanovništvo prognano, a crkva sv. Bartola razorena.

Govoreći o razmjerima razaranja, podsjetio je da na mjestu crkve nije ostala tek ruševina, nego je preko njezina svetišta bila izgrađena cesta. Nakon oslobođenja, već na blagdan sv. Bartola 1995. godine, među ruševinama je misu predvodio kardinal Franjo Kuharić, a povratnici su se tada, unatoč uništenim domovima i zaraslom selu, radovali povratku i novom početku. Crkva je poslije ponovno podignuta na istom mjestu, a nakon što je teško stradala u potresu, bilo ju je potrebno temeljito učvrstiti i obnoviti.

Osvrćući se na ta iskustva, biskup je upozorio da se stradanja i razaranja iz prošlosti ne smiju zaboraviti te ustvrdio da i danas ovdje žive oni koji ne poštuju i ne žele Hrvatsku. U tom je kontekstu spomenuo i požare u Dalmaciji, rekavši da iza dijela takvih događaja vidi neprijateljstvo prema Hrvatskoj koje još traje. Upozorio je i na javne istupe pojedinaca u kojima se, prema njegovim riječima, izražava netrpeljivost prema ovoj zemlji. Stoga je okupljene pozvao na ustrajnost u čuvanju vjere i vlastitoga identiteta.

Povezujući povijest Hrastovice sa sv. Bartolom apostolom i blaženim Miroslavom Bulešićem, čiji se spomendan također slavi 24. kolovoza, biskup je istaknuo da kršćanin nije pozvan odustati od vjere zbog trpljenja. Podsjetio je pritom na Bulešićeve riječi: „Moja osveta je oprost“ te istaknuo da se svjedočanstvo vjere danas osobito očituje u svakodnevnoj vjernosti Bogu, obitelji i življenju kršćanskih vrijednosti.

Na kraju homilije poručio je da je, unatoč svemu što mogu razoriti čovjek ili prirodna nepogoda, potrebno uvijek iznova graditi i obnavljati. Naglasio je pritom da je lakše obnoviti crkvu od kamena, betona i drva nego čovjeka, zbog čega je zadaća biskupa, svećenika, roditelja i svih vjernika prije svega svojim životom pružati dobar primjer mlađim naraštajima.

Na završetku slavlja okupljenima se obratio župnik Mato Bašić te zahvalio svima koji su na bilo koji način sudjelovali u obnovi crkve, od Sisačke biskupije i izvođača radova do umjetnika, donatora i brojnih župljana. Posebno je istaknuo da obnovljena crkva ne smije biti samo lijepa građevina, nego prije svega mjesto okupljanja žive zajednice.

„Zidovi crkve ne trebaju sami sebe i crkva se nije obnavljala ni zbog biskupa ni zbog mene niti zbog bilo kojega župnika koji će ovdje jednoga dana biti, nego zbog naroda“, rekao je Bašić, usporedivši brigu biskupa i župnika za crkvu s roditeljskom dužnošću osiguravanja doma svojoj djeci. „Dom je ovdje. Nemojmo da nam dom ikada bude prazan“, zaključio je župnik.

Misno je slavlje animirao Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Katarine Mandić, objavila je Sisačka biskupija.