Proslavu su zajednički organizirale župe sv. Petra i Pavla u Gvozdu i sv. Antuna Padovanskog u Vojniću, a ovogodišnje okupljanje obilježila su i pješačka hodočašća. Četrdesetak hodočasnika krenulo je u ranim jutarnjim satima ispred župne crkve u Gvozdu, dok se druga skupina planinara i hodočasnika okupila na Muljavi te se također pješice uputila prema ostatcima pavlinskog samostana.

Središnje euharistijsko slavlje predvodio je fra Filip Karadža, župnik i upravitelj svetišta sv. Ive u Podmilačju, u zajedništvu s više svećenika. Među koncelebrantima bili su policijski kapelan don Ivo Borić, fra Darko Drljo, fra Ivo Bošnjak, župnik u Vojniću, fra Marko Hrgota, župnik u Gvozdu, te pavlini pater Jure Josipović i brat Jako Grgić. Liturgijsko pjevanje animirao je fra Marko Hrgota.

Fra Filip se u homiliji, polazeći od nedjeljne Božje riječi i povijesti redovništva, posebno osvrnuo na mjesto na kojem se slavila misa – ostatke drevnoga pavlinskog samostana. Podsjetio je pritom na poznato benediktinsko načelo „Ora et labora – Moli i radi“, koje je stoljećima oblikovalo kršćanski život i europsku kulturu.

Upozorio je kako se iz života suvremenoga čovjeka sve više gubi ono „ora“ – molitva i odnos s Bogom – dok ostaju rad, postignuće, materijalno i briga za ovozemaljsko. Kada se izgubi teologija i odnos s Bogom, istaknuo je, čovjek se lako svodi samo na biologiju, a posljedice takva života postaju individualizam, sebičnost i zatvorenost prema drugome.

Govoreći o Kristovu pozivu na nasljedovanje i nošenje križa, poručio je kako vjera nije namijenjena samo trenutcima kada je čovjeku lako, nego se osobito pokazuje u kušnjama, nerazumijevanju i životnim teškoćama. Poput proroka Jeremije, koji je Božju riječ osjećao kao „rasplamtjeli oganj“, kršćanin je pozvan ne izgubiti pouzdanje ni onda kada bi najradije odustao.

Poruka je imala posebno značenje upravo na susretu ljudi čije su obitelji prije 31 godinu morale napustiti svoja ognjišta u Bosni i Hercegovini te u novom kraju ponovno graditi svoje domove i živote. Njihovo iskustvo na poseban način svjedoči upravo načelo „Ora et labora“ – moliti i raditi, vjerovati i ne odustajati.

Okupljanje na Petrovoj gori stoga nije bilo samo prisjećanje na progon, izgubljene domove i teškoće prošlosti, nego prije svega zahvala Bogu za dar života, vjere, obitelji i snage za novi početak. Ujedno je to bio i poziv mlađim naraštajima da upoznaju svoje korijene i čuvaju uspomenu na žrtvu i vjeru svojih predaka.

Na kraju je upućena zahvala fra Filipu Karadži za predvođenje slavlja i naviještenu riječ, svim koncelebrantima i nazočnim svećenicima, predstavnicima vlasti i drugim uzvanicima, hodočasnicima i planinarima koji su pješice stigli na Petrovu goru te svim vjernicima, dobrovoljcima, darovateljima i dobročiniteljima Župe sv. Petra i Pavla u Gvozdu i Župe sv. Antuna Padovanskog u Vojniću, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Sisačke biskupije.