Brojni vjernici i hodočasnici iz Gospićko-senjske biskupije i drugih krajeva Hrvatske okupili su se u molitvi i zahvalnom spomenu na sve znane i neznane hrvatske mučenike koji su kroz povijest položili svoje živote za vjeru, Domovinu i hrvatski narod.

Cjelodnevni program počeo je ujutro pobožnošću križnoga puta od crkve sv. Marka u Podudbini prema Crkvi hrvatskih mučenika. Hodočasnici su se, prolazeći postajama križnoga puta, u molitvi spomenuli svih koji su tijekom hrvatske povijesti trpjeli i položili svoje živote za vjeru, Domovinu i slobodu hrvatskoga naroda.

Prije početka misnoga slavlja oblikovana je svečana ulazna procesija u kojoj su motoristi Moto kluba Veterani – Croatia prinijeli spomen-kamenje doneseno s mjesta hrvatskih stradanja. Kamenje je namijenjeno Spomen-parku uz Crkvu hrvatskih mučenika i Zidu sjećanja, koji čuva spomen na žrtve pale za vjeru, hrvatski narod i Domovinu. Svaki doneseni kamen svjedoči o pojedinom mjestu stradanja te simbolično povezuje brojne poznate i nepoznate hrvatske žrtve u zajedničkom spomenu i molitvi na Udbini.

Misno slavlje nadbiskup Zgrablić slavio je u zajedništvu s domaćinom, gospićko-senjskim biskupom Markom Medom, riječkim nadbiskupom i metropolitom Matom Uzinićem, splitsko-makarskim nadbiskupom Zdenkom Križićem, hvarskim biskupom Rankom Vidovićem, dubrovačkim biskupom Rokom Glasnovićem, požeškim biskupom Ivom Martinovićem, splitsko-makarskim nadbiskupom u miru Marinom Barišićem.

U slavlju su sudjelovali i izaslanik zagrebačkoga nadbiskupa mons. Juraj Batelja, izaslanik krčkoga biskupa mons. Zvonimir Seršić, izaslanik porečkog i pulskoga biskupa vlč. Petar Filipović, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije preč. Krunoslav Novak te provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Sebastijan Šujević. Uz brojne okupljene svećenike misu su suslavili i novi udbinski župnik i rektor Svetišta Crkve hrvatskih mučenika Marinko Miličević te dosadašnji udbinski župnik Josip Šimatović.

Na početku misnoga slavlja okupljenima se obratio domaćin, biskup Medo. Pozdravljajući okupljene, poseban pozdrav uputio je hodočasnicima Hrvatske kopnene vojske koji su sudjelovali na 10. vojnom hodočašću na Udbinu.

Istaknuo je kako je Crkva hrvatskih mučenika na Udbini tijekom proteklih šesnaest godina postala mjesto brojnih hodočašća te sveti prostor sjećanja i poštovanja prema svakoj nevinoj žrtvi hrvatskoga naroda. Podsjetio je kako je sveti papa Ivan Pavao II. pozvao mjesne Crkve da učine sve kako se ne bi prepustio zaboravu spomen onih koji su trpjeli za vjeru i Crkvu.

Crkvu hrvatskih mučenika, nastalu vizijom prvoga gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića, biskup Medo opisao je kao oltar koji povezuje primorsku i kontinentalnu Hrvatsku te Hrvate rasute diljem svijeta. Naglasio je da crkva, podignuta iznad Krbavskoga polja, svjedoči o vjeri hrvatskoga naroda u Kristovo uskrsnuće te o dubokom poštovanju prema nevinim žrtvama njegove duge i bogate povijesti.

Udbinsko svetište, poručio je, treba nastaviti oblikovati kao prostor sjećanja na nevine žrtve, učionicu hrvatske povijesti nadahnutu evanđeoskim vrijednostima opraštanja, mira i suživota s onima koji drukčije misle te kao oltar Kristove žrtve, prinesene za svakoga čovjeka.

Biskup je podsjetio da ovogodišnja proslava osobito upućuje na 80. obljetnicu mučeničke smrti s. Žarke Ivasić i nekadašnjega udbinskog župnika vlč. Mate Moguša, kao i na sve druge nebrojene i nepoznate nevine žrtve ratova i sukoba u Domovini i diljem svijeta.

Istaknuo je kako spomen na nevine žrtve nema za cilj baviti se progoniteljima niti buditi mržnju i osvetu, nego iskazati poštovanje prema stradalima i njihovoj moralnoj veličini, koja je postala baštinom sadašnjosti i nadahnućem duhovnoga zajedništva prošlih i budućih naraštaja.

„Kršćanin će uvijek više željeti biti nakovanj nego čekić, opljačkan nego pljačkaš, ubijen nego ubojica, mučenik nego mučitelj“, poručio je biskup, upozorivši da se vjera nikada ne smije pretvarati u zastavu opravdavanja nasilja i veličanja zla, jer Evanđelje, ako se udalji od istine, prestaje biti navještaj Krista i postaje sredstvo ideologije.

U propovijedi je nadbiskup Zgrablić Udbinu nazvao važnim hrvatskim svetištem molitve i nade, zahvalnoga spomena i čišćenja pamćenja, mjestom na kojem se pred Gospodina donosi duga, teška, nerijetko krvava i bolna povijest hrvatskoga naroda.

Polazeći od naviještene Božje riječi – izvještaja o Kajinu i Abelu iz Knjige Postanka, riječi Poslanice Hebrejima te evanđeoskoga izvještaja o probodenom Kristovu boku – nadbiskup je istaknuo da od Abelove krvi koja vapi za pravdom do Kristove krvi koja otvara put oproštenju i novomu životu, Božja riječ uči pamtiti žrtve, čuvati istinu i tražiti pravdu, ne dopuštajući da posljednju riječ imaju mržnja i smrt već Krist, život i uskrsnuće.

Podsjetio je na brojne primjere vjernosti, junaštva, žrtve i ljubavi prema Domovini, ali i na nepravedno oduzete živote, razorene obitelji, skrivene i neobilježene grobove te rane koje još nisu zacijelile. Posebno je spomenuo potomke poginulih, nestalih, protjeranih, zatočenih, progonjenih i nepravedno osuđenih, kao i hrvatske branitelje koji su stali u obranu Domovine, obitelji, domova i slobode.

S osobitim poštovanjem prisjetio se hrvatskih ratnih vojnih invalida i svih osoba koje nose posljedice Domovinskoga rata.

„Njihove nas rane podsjećaju da rat ne završava kada utihne oružje: njegove posljedice ostaju u tijelu, duši i sjećanju, u obitelji i svakodnevnom životu“, rekao je nadbiskup Zgrablić.

Naglasio je kako vjernici na Udbinu ne dolaze obnavljati mržnju, prebrojavati tuđe krivnje niti patnju svojih predaka pretvarati u razlog novih podjela. Dolaze moliti, zahvaliti Bogu i istinu svoje povijesti staviti pred jedinoga pravednog i milosrdnog Suca, kako bi iz nje učili nikomu ne željeti niti nanositi zlo.

Govoreći o istini, pravdi i oproštenju, nadbiskup Zgrablić istaknuo je kako molitva za sve poginule u ratovima ne znači izjednačavanje dobra i zla, napadača i žrtve, obrane i agresije.

„Zločin treba nazvati zločinom, utvrditi odgovornost počinitelja, a nevinu žrtvu priznati nevinom žrtvom“, protumačio je, dodavši kako istina nije dana da bi se njome raspirivala mržnja ili opravdavala osveta, nego da bi se iskazalo poštovanje žrtvama, otvorio put pravednosti i gradilo pomirenje utemeljeno na priznanju istine, kajanju i obraćenju.

Oprostiti, pojasnio je, ne znači tvrditi da se zločin nije dogodio, izbrisati sjećanje, zanijekati odgovornost ili odustati od pravednoga sudskog postupka. Oprostiti znači ne dopustiti da zlo, nakon što je razorilo život žrtve, nastavi živjeti u srcima novih naraštaja. To je dug i bolan put koji se nikomu ne može nametnuti niti ubrzati.

U nastavku homilije nadbiskup je Božje pitanje upućeno Kajinu – „Gdje ti je brat tvoj?“ – povezao sa životom suvremenoga čovjeka. To pitanje, rekao je, vraća nas ljudima koji su nam najbliži, ali i siromašnima, bolesnima, poniženima i napuštenima.

„Ne možemo častiti mučenike i žrtve kojima je nasilno oduzet život, a ostati ravnodušni prema ugrožavanju ljudskoga života danas: prema pobačaju, eutanaziji, obiteljskom ili bilo kojem drugom nasilju; prema zanemarivanju starijih i bolesnih, patnji siromašnih, prognanih i napuštenih“, upozorio je nadbiskup Zgrablić.

Progovorio je i o duhovnom siromaštvu europske civilizacije, gubitku smisla te odricanju i gaženju kršćanskih korijena, naglasivši da čovjeku uz materijalnu sigurnost trebaju istina, ljubav, pripadnost, nada i otvorenost Bogu.

Osvrnuo se i na korupciju, gospodarski kriminal, uskraćivanje pravedne plaće radnicima, pogodovanje i mito. Istaknuo je kako je nepravda nanesena čovjeku ujedno nepravda prema Domovini te da svaka javna služba, društvena i crkvena, mora biti istinsko služenje čovjeku, štititi njegovo dostojanstvo, promicati opće dobro i zauzimati se za najslabije.

Nadbiskup Zgrablić pozvao je i na odgovornost prema stvorenome svijetu i životnom prostoru koji će sadašnji naraštaji ostaviti svojoj djeci.

Posebno se osvrnuo na zabrinutost koju u javnosti izazivaju vijesti o nepropisnom odlaganju i zbrinjavanju opasnoga otpada. Poručio je da su nadležne institucije, kada su ugroženi zdravlje ljudi, voda, tlo i zrak, dužne djelovati pravodobno, potpuno i transparentno: utvrditi činjenice, spriječiti opasnost, sanirati nastalu štetu i odgovorne pozvati na odgovornost.

Na kraju je pozvao svakoga hodočasnika da s Udbine ponese jednu konkretnu odluku: pomiriti se s osobom s kojom je u svađi, zaštititi dostojanstvo svakoga čovjeka, osobito slaboga, zauzeti se za istinu Evanđelja te odgovornije čuvati darovani životni prostor.

„Neka od nas ne naslijede nerazriješene sukobe i mržnju, nego vjeru u Boga živoga, zahvalnost, mudrost i odgovornost. Neka upoznaju istinu o prošlosti, ali ne budu njezini zarobljenici, nego iz nje nauče koliko su dragocjeni mir, sloboda i dostojanstvo svakoga ljudskog života koje od Boga primamo“, poručio je nadbiskup Zgrablić govoreći o obiteljima i mladim naraštajima.

Na završetku homilije molio je da Krist Gospodin, Raspeti i Uskrsli, pročisti ljudsko pamćenje, ozdravi rane i oslobodi ljude od mržnje i osvete te ih učini čuvarima svoje braće i sestara, graditeljima mira, nositeljima istine Evanđelja i svjedocima nade.

Nakon središnjega euharistijskog slavlja uslijedili su blagoslov nabožnih predmeta te prigodni program uz duhovne i domoljubne pjesme. Cjelodnevni program bit će zaključen večernjim misnim slavljem u Crkvi hrvatskih mučenika.

Proslavi Dana hrvatskih mučenika prethodila je trodnevna duhovna priprava od 9. do 11. rujna, tijekom koje su se vjernici okupljali na molitvu krunice, ispovijed i misna slavlja, izvijestili su iz Gospićko-senjske biskupije.