Upozorio je da napuštanje stada započinje kada udobnost, strah ili osobni interesi postanu važniji od dobra vjernika te pozvao biskupe da njeguju unutarnji život, stave molitvu na prvo mjesto i ostanu bliski svojim zajednicama i svećenicima.

Prisjećajući se zajedničkoga pastoralnog iskustva u Peruu – budući da je veliki apostol Latinske Amerike bio nadbiskup Lime – Sveti Otac osvrnuo se na obred kojim svaki novi biskup preuzima službu u svojoj biskupiji.

Prvi susret s vjernicima događa se na vratima katedrale, u zajednici čiji je hod započeo mnogo prije biskupova dolaska. Kako bi je potpuno upoznao, biskup je pozvan proći njezinim putovima, kao što je to činio sv. Turibije, koji se zauzimao za evangelizaciju utemeljenu na poznavanju mjesnih jezika i izgradnji odnosa s narodom, podsjetio je rimski biskup te dodao:

„U svakoj biskupiji postoje stvarnosti koje teško dopiru do radnoga stola. Stoga se pobrinimo da pastoralni pohod zadrži svu svoju snagu: osobno pođimo ususret svojim zajednicama, slušajmo svoje stado i tražimo one koji rijetko imaju priliku približiti se biskupu. Služba apostolskoga nasljednika zahtijeva da živimo srcem u nebu, a nogama na putu.“

Osvrćući se na gestu primanja i cjelivanja raspela, kojom biskup obećava darivanje samoga sebe, Petrov je nasljednik istaknuo da je sv. Turibije to obećanje nastavio živjeti na svojim putovanjima i u svojim naporima. Bio je blizak domorodačkom stanovništvu, ispravljao je zloporabe te ostajao uz siromašne i one koji su trpjeli.

„Draga braćo, potrebno je često se vraćati u školu križa. Napuštanje stada može započeti mnogo prije vidljivoga bijega, kada udobnost, strah ili osobni interesi postanu važniji od dobra vjernika.“

Papa Lav XIV. potom je istaknuo da je blagoslovljena voda simbol koji sjedinjuje biskupa i vjernike u jednom krštenju. Onaj koji posvećuje i sam treba biti posvećen, napomenuo je te dodao:

„Čuvajmo stoga svoj unutarnji život i sačuvajmo svijest da smo učenici kojima je potrebno obraćenje.“

U tišini pred Presvetim biskup otkriva da pastiri dolaze i odlaze, da se pojavljuju nove žurne potrebe i izmjenjuju projekti, ali Krist ostaje. Sveti Otac stoga je potaknuo biskupe da euharistijsko klanjanje učine pastoralnim prioritetom, pružajući vjernicima vrijeme i prostor kako bi mogli osjetiti potporu na svojim životnim putovima i vidjeti kako se otvaraju putovi koje nikakvo planiranje ne bi moglo predvidjeti.

Nakon klanjanja biskup pristupa Gospodinovu oltaru, koji oko sebe okuplja Crkvu i čini je jednim tijelom. Sveti nadbiskup Lime služio je velikoj i raznolikoj zajednici, nastojeći je održati ujedinjenom, istaknuo je Papa te dodao da je to zadaća nad kojom je potrebno bdjeti i danas kako bi raznolikost biskupija pronašla svoje jedinstvo u Kristu.

Rimski je biskup potom istaknuo da se obred nastavlja čitanjem apostolskoga pisma i bule kojom Papa imenuje pastira pojedine partikularne Crkve. Biskup tu službu ne dodjeljuje samomu sebi, nego je prima i obavlja u zajedništvu s Crkvom, napomenuo je Papa te dodao da je sv. Turibije tu dužnost ispunjavao prihvaćanjem odluka Tridentskoga koncila, održavanjem pokrajinskih koncila i biskupijskih sinoda te svojim katehetskim zalaganjem.

„U vremenu u kojemu mnogi glasovi prisvajaju autoritet nad savješću vjernika biskup mora pružiti nauk koji je jasan, strpljiv i ukorijenjen u tom zajedništvu kako bi pomogao svome narodu prepoznati glas jedinoga Pastira.“

Nakon toga kler i vjernici pristupaju svome novom biskupu. Ta gesta za biskupa postaje odgovornost, osobito u odnosu prema prezbiterima, koji su s njime na poseban način sjedinjeni u istom svećeništvu i poslanju povjerenom partikularnoj Crkvi.

Petrov nasljednik stoga je potaknuo biskupe da budu blizu svojim svećenicima, osobito u prvim godinama njihove službe, pazeći da nitko ne pomisli kako se svome pastiru može približiti samo kada postoji neki problem koji treba riješiti.

„Biskupsko se očinstvo mnogo puta prepoznaje onda kada svećenik zna da može s povjerenjem pokucati na vrata biskupske kuće.“

Nakon naviještenoga Evanđelja slijede riječi samoga biskupa, koji se svome narodu obraća tek nakon što je Božju riječ primio, razmatrao i slušao. Taj redoslijed u sebi nosi važnu poruku:

„Neka nijedna hitna potreba ni pastoralna zadaća, koliko god bila nužna, ne potisne molitvu u drugi plan. Uvijek odvojimo potrebno vrijeme za slušanje Riječi i brižljivu pripravu načina na koji ćemo je pružiti svome narodu.“

Zatim slijedi prikazanje darova, u kojemu se nazire ono što će biskup iz dana u dan polagati u Gospodinove ruke: rad, projekte, odluke, osobe, brige i nade, istaknuo je rimski biskup te dodao:

„Bit će trenutaka kada će jasno vidjeti put kojim treba ići, ali i onih kada će iskusiti vlastitu malenost: sve to nalazi svoje mjesto na pateni. Biskup se mora nastaviti vjerno darivati, dok plod, u konačnici, pripada Bogu.“

Biskup mora nastaviti slaviti sve te obrede i nakon mise, sve dok čitav njegov život ne postane, u Kristu, prinos Ocu, zaključio je papa Lav XIV. Na kraju je biskupe Latinske Amerike i Kariba, kao i njihovo poslanje, povjerio Gospi Guadalupskoj, izvijestio je Vatican News.