U koncelebraciji su sudjelovali svećenici Slunjskoga dekanata, svećenici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine te franjevci iz Bihaća. Domaćin slavlja bio je župnik Župe sv. Franje Asiškoga u Zavalju vlč. Marko Crnjak.

Prije mise održana je svečana procesija s kipom svetoga Franje Asiškoga, koji su nosili muškarci odjeveni u narodne nošnje. U procesiji su sudjelovali brojni vjernici iz Zavalja i okolnih mjesta.

U homiliji je biskup Medo govorio o poniznosti, svetosti, ljubavi i dobroti, ističući svetoga Franju kao čovjeka koji je svojim životom učinio evanđelje vidljivim i razumljivim ljudima svojega vremena, ali i današnjem čovjeku.

Homiliju biskupa Marka Mede donosimo u cijelosti:

Samo poniznost otvara prozor i omogućuje da se u nama nazre Bog

Draga braćo i sestre!

Okupljeni smo u župi svetoga Franje Asiškoga u Zavalju kako bismo proslavili vašega nebeskog zaštitnika. Ovu proslavu domaći vjernici nazivaju Frančikovom. U tom se imenu čuje blizina sveca koji je utkan u život ove zajednice. Vaša župa, ovdje u Bosni i Hercegovini, pripada Gospićko-senjskoj biskupiji. To nas podsjeća da crkveno zajedništvo povezuje ljude i preko državnih granica te nas potiče da i u svakodnevnom životu gradimo mostove među ljudima.

Ove godine slavimo 800. obljetnicu smrti svetoga Franje Asiškoga. Osam stoljeća nakon njegova prijelaza Ocu njegov život i dalje snažno govori našem vremenu. Franjo je aktualan jer nas vraća evanđelju i podsjeća da je svetost poziv svakomu od nas. Ova je obljetnica zato i poziv da se zapitamo koliko se u našem životu mogu prepoznati Kristova ljubav, poniznost i dobrota.

Jedino su sveci pravi argument u prilog Isusu.

Polazim od jedne tvrdnje velikoga novinara Indra Montanellija, tvrdnje koja uistinu potiče na razmišljanje. Rekao je: „Kad bi danas na svakom kontinentu postojao jedan sveti Franjo ili jedna Majka Terezija, ateisti bi nestali sa svijeta!“ Mislim da ima pravo. Zašto? Zato što su jedino sveci pravi argument u prilog Isusu.

Isus je, naime, Sin Božji koji je došao dati novi smjer iskrivljenoj ljudskoj povijesti, priopćujući nam sam Božji život: život od Ljubavi! A sveci taj novi život čine vidljivim, živeći zapovijed ljubavi bez ikakva ublažavanja.

Isus nam je, naime, dao jasnu zapovijed, zapovijed koja je svetomu Franji bila osobito na srcu i na koju on izričito podsjeća u svojoj kratkoj, sadržajnoj i bitnoj Sijenskoj oporuci. Evo te zapovijedi: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“

Ako se ljubimo kao što je Isus ljubio nas, postajemo otvoren prozor kroz koji se Bog može nagnuti, pokazati, približiti i omogućiti onima koji žive uz nas da ga prepoznaju.

Upravo ovdje, u župi Zavalje, taj poziv na svetost ima i vrlo konkretno lice: suživot i poštovanje onih koji su drukčiji od nas. Čovjek druge vjere, naroda ili životnih uvjerenja naš je bližnji, osoba čije dostojanstvo trebamo poštovati. Vjernost Kristu očituje se i u tome kako govorimo o drugima, kako ih slušamo i kako im pristupamo. U obitelji, među susjedima i pri svakom susretu pozvani smo pokazati da naša vjera rađa mirom i spremnošću pomoći.

Kako nas je Isus ljubio? To „kako“ presudno je. Sveti Franjo to je razumio.

Toma Čelanski piše: „Franjo je neprestano razmatrao Gospodinove riječi i nikada nije gubio iz vida njegova djela. Ali su mu se osobito poniznost Utjelovljenja i ljubav Muke tako duboko utisnule u pamćenje da je jedva mogao misliti na što drugo.“

Sveti Franjo shvatio je samu bit kršćanstva.

U Isusu smo, naime, upoznali jednu Božju osobinu koju nikada, baš nikada, ne bismo mogli ni zamisliti: Bog je ponizan!

To znači da u Bogu nema ni trunke oholosti, nego postoji beskrajna želja za darivanjem. Da bi se darovao, Bog mora sići. Betlehem, odnosno utjelovljenje, veličanstveno je očitovanje Božje poniznosti, koja se nastavlja očitovati tijekom cijeloga Isusova života, sve do čina pranja nogu, koji je bio pridržan robovima.

Franjo je bio očaran i duboko dirnut razmišljanjem o Božjoj poniznosti. A mi smo istinski Isusovi učenici ako živimo Božju poniznost.

Kako? Blažena Djevica Marija nedostižan je uzor poniznosti. U hvalospjevu „Veliča“ ona kaže da je Bog pogledao na neznatnost – odnosno malenost – svoje službenice. Marija je, dakle, svjesna da je njezino veliko poslanje isključivi i nezasluženi plod Božje dobrote. Upravo je zato sveti Franjo nježno ljubio Blaženu Djevicu Mariju. Marijinu poniznost nalazimo i u njemu.

A čudesno je upravo ovo: Franjo je bio duboko uvjeren u ono što je govorio, pa je njegov ponizan život propuštao Isusovo svjetlo. Mi smo Božji prozori, ali samo poniznost otvara prozor i omogućuje da se u nama nazre Bog.

Uz poniznost utjelovljenja, Franjina je misao neprestano bila usmjerena na ljubav Kristove muke.

Franjini životopisci pripovijedaju da Franjo, kada bi promatrao Raspetoga, nije mogao zadržati suze. Zašto? Zato što Raspeti otkriva kakva je Božja svemoć: Bog je svemoguć u Ljubavi, Bog je svemoguć u dobroti, Bog je svemoguć u milosrđu…

Ta je vijest srce kršćanstva, srce evanđelja.

Zapovijed ljubavi obvezuje nas da budemo svjedoci svemoći dobrote, koju nam je Isus objavio ponajprije na križu.

Ljubav i dobrota uvijek pronađu put do onih koji su drukčiji od nas. Kadre su mijenjati ovaj okrutni svijet, zaražen sebičnošću i osobnim interesima. To se događa kada nekoga saslušamo, kada pomognemo bez računice, kada oprostimo i kada odbijemo drugoga poniziti. Tako se i ovdje, u Zavalju, ostvaruje Franjin poziv: da uz nas ljudi osjete kako je moguće živjeti zajedno, poštovati jedni druge i činiti dobro. Takva dobrota otvara put povjerenju i postaje vidljiv znak Božje blizine.

Pomislimo samo na jedan događaj za vrijeme raspeća. Uz Isusa su bila dvojica zločinaca koji su mu se u početku rugali i izazivali ga.

Ali u jednom trenutku jedan je razbojnik promijenio svoj stav. Zašto? Zato što ga je dirnula Isusova dobrota, što ga je dirnulo oproštenje koje je Isus darovao onima koji su ga razapeli… I tada mu je iz srca izišla jedna od najljepših molitava sačuvanih u Evanđelju: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!“

Razbojnik – zamislite! – govori o „kraljevstvu“ obraćajući se raspetomu Isusu!

Shvatio je da Isus nije poražen, nego pobjednik po dobroti dovedenoj do krajnjih granica. A u toj je krajnjoj dobroti razbojnik nazreo Božju prisutnost! To je pouka i za nas!

Današnje se društvo čini ravnodušnim, a katkad čak i neprijateljski raspoloženim prema kršćanskoj poruci.

Ipak, još je uvijek istinita tvrdnja kardinala Schustera, koji je, osjećajući da mu se približava čas smrti – preminuo je 30. kolovoza 1954. – mladima u bogoslovnom sjemeništu u Milanu ostavio duboku i nadasve aktualnu poruku. Rekao je:

„Nemam vam ostaviti druge uspomene osim poziva na svetost. Čini se da danas ljudi više ne dopuštaju da ih uvjeri naše propovijedanje, ali pred svetošću još uvijek vjeruju, padaju na koljena i mole. Čini se da su ljudi ravnodušni prema pitanju spasenja, ali kada prolazi svetac, živ ili mrtav, svi hrle ususret njegovoj poruci.

Dragi mladi, ne zaboravite da se đavao ne boji naših sportskih igrališta, naših župnih kina ni našega katoličkog tiska: boji se jedino naše svetosti.“

Draga braćo i sestre, neka ovogodišnje Frančikovo i 800. obljetnica Franjine smrti obnove u nama želju za svetošću. Neka naša župa bude mjesto gdje se vjera prepoznaje po ljubavi, gdje se čuva dostojanstvo svakoga čovjeka i gdje se različitosti susreću s poštovanjem. Sveti Franjo neka nam pomogne da poniznošću otvorimo prozor svojega srca i dopustimo da po nama Kristova dobrota dopre do drugih.

O blagi Franjo,
naši trgovi i naše crkve još uvijek čuvaju
živ odjek tvoje riječi, koja se rađala iz tišine
i siromaštva te je upravo zato mirisala na Boga
i dopirala do srca jer je dolazila iz srca.

Danas su, brate Franjo, siromašku Božji, ulice
nijeme bez pravih riječi jer buka zauzima sav prostor,
trošeći život koji više nije život. O Franjo,
moli za nas da Kristu dademo glas životom
ispunjenim evanđeljem i riječima vjernima Riječi.

Vodi nas putovima ljudskih srdaca i gradova, bez sile
i bez bogatstva, bez oholosti i bez taštine,
da ponizno i radosno naviještamo kako je Isus
Spasitelj svijeta. Samo ćemo tako ispuniti svijet
mirom, slijedeći tvoje stope, koje su još uvijek žive,
djelotvorne i miomirisne.

Amen.