Biskup je istaknuo da sv. Šime pripada dugoj povijesti ljudi koji su znali čekati Boga. „Evanđelje govori da je iščekivao utjehu Izraelovu i da mu je bilo dano obećanje da neće umrijeti prije nego vidi Pomazanika Gospodnjega. Godine su prolazile, ali njegovo srce nije postalo tvrdo, umorno ni zatvoreno. Takva nam je vjera potrebna i danas – Šimina vjera“, poručio je rekavši da žive u vremenu koje teško podnosi čekanje.

„Navikli smo planirati, ubrzavati procese, tražiti rezultate i mjeriti uspješnost. A puno najvažnijega u životu raste drukčijim ritmom. Tako je s vjerom, odgojem, obitelji, sa zvanjem, s pomirenjem među ljudima, sa životom Crkve. Sveti Šime podsjeća nas da vjernik ne mora poznavati budućnost, da bi joj mogao ići ususret s pouzdanjem. Dovoljno je poznavati Gospodina koji drži svoje obećanje i kojemu se čovjek povjerava“, ohrabrio je dodavši da takvo čekanje postupno oblikuje i čovjekov pogled.

Psalmist govori: „Gospodin mi je svjetlost i spasenje“, traži lice Gospodnje, želi prebivati u njegovom domu i čeka ga čvrsta srca. Sv. Šime u Hramu je susreo Svjetlost i Spasenje o kojima je molio. Biskup je rekao da, kad su Marija i Josip donijeli Dijete Isusa u hram, ništa izvana nije najavljivalo da se događa trenutak koji će promijeniti povijest. Izrael je stoljećima čekao da se očituje Božja slava, a tada je ona ušla u Hram u naručju jedne majke, u krhkosti Djeteta.

„Sv. Šime proveo je život čekajući Gospodina i ostao dovoljno slobodan da ga prepozna kad je došao drukčije od ljudskih očekivanja. Zato je mogao uzeti Krista u ruke, blagosloviti Boga i u miru predati svoj život. Mnogi su toga dana mogli vidjeti Mariju, Josipa i dijete Isusa. Ali, samo jedan je vidio više. Šime je vidio više. U Djetetu je prepoznao ispunjenje obećanja i mogao je izgovoriti: Oči moje vidješe spasenje tvoje“, pojasnio je.

„Bog često djeluje tiše nego što očekujemo. Mi rado tražimo velike znakove i vidljive uspjehe, a Bog puno toga započinje u onome što je malo: u obitelji koja želi ostati vjerna, u čovjeku koji traži svoj put i nakon dugo vremena vraća se Bogu, u djetetu kojemu roditelji prenose molitvu“, poručio je mons. Palić istaknuvši da sv. Šime uči važnoj lekciji: vjera nije samo gledati, nego prepoznati.

„Zato evanđelist Luka snažno naglašava Duha Svetoga: Duh je na Šimi, Duh mu objavljuje obećanje i Duh ga vodi u Hram. Njegovo razlučivanje izraslo je iz dugog prijateljstva s Bogom. I Crkvi je potreban takav pogled. Često se oslanjamo na analize, podatke i procjene koji nam mogu pomoći razumjeti vrijeme, ali ne mogu zamijeniti ono što daje Duh: sposobnost da prepoznamo gdje nam Bog već otvara put. Sv. Šime ne pokazuje kako predvidjeti sutrašnji dan, nego kako danas ostati dovoljno blizu Bogu da prepoznamo njegov prolazak. A kada ga je prepoznao, uzeo je Dijete u naručje“, rekao je.

Istaknuo je da je jedna od najljepših slika slavlja sv. Šime kako čovjek duboke životne dobi u rukama drži Dijete.

„U njegovom naručju susreću se duga prošlost Izraela i budućnost koju Bog otvara. Ta slika važna je i za nas. Kao Crkva i narod nosimo dugu povijest i bogatu baštinu. Puno toga sačuvano je žrtvom prethodnih naraštaja. Ali predaja živi samo ako prijeđe u ruke novog naraštaja kao živa vjera. Mladima neće biti dovoljno pripovijedati kako su njihovi preci vjerovali. Trebaju susresti ljude kod kojih se vidi da Krist daje snagu živjeti, ljubiti, praštati i nadati se. Sv. Šime povezuje naraštaje: prima ono što je Bog obećao ocima i u Djetetu prepoznaje ono što tek dolazi“, objasnio je propovjednik.

Ustvrdio je da Dijete Isus nadilazi granice osobnog života Šimuna i njegovog naroda. Zato može reći „Svjetlost na prosvjetljenje naroda i slava puka svoga izraelskoga“.

„Šimun duboko pripada Izraelu, ali mu susret s Kristom otvara pogled prema svim narodima“, objasnio je biskup Palić povezujući to s Božjom riječi po apostolu Pavlu koji svjedoči o Kristu koji donosi svjetlo narodu i poganima.

„Ono što je sv. Šime primio u Hramu, apostol nosi dalje. Takav je put Crkve: dar koji je primljen, postaje poslanje. Zato ni Šimunovo svetište nije samo mjesto čuvanja dragocjene uspomene. Ono nas šalje da što smo primili od svojih otaca prenesemo drugima i postaje odgovornost prema ljudima našeg vremena“, potaknuo je. Rekao je da ljubav prema vlastitom narodu sazrijeva tako da zahvalno čuvaju što su primili i otvore srce za dobro svakog čovjeka, jer Krist ostaje svjetlost svim narodima.

Biskup je istaknuo i riječi sv. Šime da će to Dijete biti „znak osporavan“ i da će se po njemu „razotkriti namisli mnogih srdaca“. „Kristovo svjetlo ulazi i u naše srce. Pred njim se razotkrivaju naše namjere, tvrdoće i sebičnosti, sve ono što lakše prepoznajemo kod drugih, nego kod sebe. U svijetu i u Crkvi u kojima se ljudi lako svrstavaju i brzo prosuđuju, Božja riječ vraća svakoga od nas pred vlastito srce“, rekao je.

Poručio je da častiti sv. Šimu Bogoprimca, čovjeka koji je u svoje ruke primio Krista, znači dopustiti da ih ta njegova gesta ispita. „Sve što smo primili kao kršćansku baštinu, dobiva puni smisao kad vodi prema živom susretu s Gospodinom i kad Evanđelje zahvati naš život. Sv. Šime očekivao je Mesiju, a Bog mu je u ruke stavio Dijete. Primio je ono što mu je Bog dao“, pojasnio je. Poželio je da u njima ostane živo ono što je i Šimu učinilo svetim: „pouzdanje koje ne slabi dok čeka, otvorenost Duhu Svetom koja zna razlučivati i koji nam pomaže prosuđivati te pogled koji u Kristu prepoznaje Božje spasenje“.

„Neka nam sv. Šime izmoli da i mi znamo primiti Gospodina i njegovu svjetlost predati onima koji dolaze poslije nas. Tada ćemo, bez straha pred budućnošću, moći razumjeti mir njegovih riječi: Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, u miru, jer oči moje vidješe spasenje tvoje. Čovjek koji je susreo Krista može s pouzdanjem gledati i prema onome što tek dolazi“, poručio je biskup Palić.

U zahvali na kraju mise čuvar svetišta sv. Šime don Damir Šehić je rekao da se u sv. Šimi susreću ljudsko iščekivanje i ostvarenje smisla života te da je on svojom postojanošću kroz povijest veza između staroga i novoga, tradicije i Duha; znak kontinuiteta u duhovnom smislu, kao i identiteta grada Zadra.

Nakon mise, svećenici i vjernici počastili su relikviju sv. Šime prolazeći ispred njegovog tijela u Škrinji iznad glavnog oltara u crkvi sv. Šime, izvijestio je Ured za medije Zadarske nadbiskupije.