Simpozij zajednički organiziraju Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu i Vrhbosanska nadbiskupija uz potporu Federalnog ministarstva kulture i športa.

Okupio je povjesničare, teologe, crkvene djelatnike i studente radi produbljivanja spoznaja o životu i služenju jednoga od istaknutih crkvenih pastira 20. stoljeća, koji je djelovao u Skopsko-prizrenskoj biskupiji, Banjolučkoj biskupiji i Vrhbosanskoj nadbiskupiji.

Na početku skupa prigodnu je riječ uputio moderator vlč. dr. Ljubo Zadrić, koji je pozdravio dekana KBF-a izv. prof. dr. Marija Bernadića, prodekane i djelatnike fakulteta, nazočne svećenike, redovnike i redovnice te uzvanike iz društvenoga i političkoga života, među kojima je posebno pozdravio federalnu ministricu kulture i športa Sanju Vlaisavljević. Potom je pročitao pozdrav koji je sudionicima skupa uputio skopski biskup Kiro Stojanov. Biskup je istaknuo da je simpozij važna prilika da se ponovno osvijetle život, pastirsko služenje i duhovna baština nadbiskupa Čekade, „pastira koji je svojom vjernošću i požrtvovnošću ostavio dubok trag u životu Katoličke Crkve na ovim prostorima“.

„Za nas u Makedoniji njegov lik i djelo imaju posebno značenje. Kao skopski biskup s velikom je pastirskom revnošću služio povjerenom Božjem narodu u vremenu obilježenom složenim društvenim i povijesnim izazovima. Njegova vjernost Crkvi, blizina vjernicima i hrabrost kojom je vršio svoju biskupsku službu ostaju veliko svjedočanstvo i primjer“, istaknuo je, među ostalim, biskup Stojanov, koji je organizatorima, predavačima i svim sudionicima zaželio plodan rad, uspješna izlaganja i susrete.

Okupljenima se potom obratio dekan Bernadić, koji je nakon pozdrava zahvalio nadbiskupu Vukšiću na poticaju za održavanje skupa, prodekanu za znanost Iliji Markoviću na organizaciji simpozija, Milenku Krešiću na pomoći u njegovoj pripremi te ministrici Vlaisavljević što je prepoznala važnost toga znanstvenog skupa i osigurala financijsku potporu svojega ministarstva. Osvrćući se na djelovanje nadbiskupa Čekade, istaknuo je da je tijekom izazovnih povijesnih razdoblja služio u trima različitim biskupijama i nadbiskupijama, ostavljajući u svakoj od njih pozitivan trag. Posebno je naglasio važnost očuvanja sjećanja na njegov doprinos u povijesti Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Podsjetio je da je ustanova, nakon zatvaranja za vrijeme komunističke vlasti, ponovno otvorena upravo za njegova nadbiskupskog djelovanja, unatoč tadašnjim nepovoljnim okolnostima.

Skupu se potom obratila ministrica Vlaisavljević, koja je nakon pozdrava svim nazočnima ukratko opisala kako je došlo do suradnje. Istaknula je važnost očuvanja identiteta, povijesnog pamćenja, jezika, vjere i običaja te kazala da je upravo taj skup prigoda za njegovanje i oživljavanje sjećanja te prenošenje budućim naraštajima onoga što je jedan narod održalo tijekom godina i stoljeća. Podsjećajući na izazovne povijesne okolnosti u kojima je KBF-u oduzet prostor za djelovanje, naglasila je da je upravo ta činjenica dodatan poticaj za nastavak njegovanja uspomene na ljude i događaje povezane s tom ustanovom te njezino prenošenje budućim naraštajima.

Pritom je posebno istaknula važnost mladih, koji će u budućnosti preuzeti odgovornost za očuvanje povijesnog pamćenja i prenošenje vrijednosti koje su obilježile prethodne naraštaje. Na kraju je poručila da će Federalno ministarstvo kulture i športa nastaviti podupirati inicijative, projekte i susrete usmjerene na očuvanje kulturne i povijesne baštine. Istaknula je da takvu potporu smatraju svojom dužnošću i odgovornošću te izrazila spremnost da, u skladu sa svojim mogućnostima, učine sve što je potrebno kako bi se slični skupovi mogli održavati i ubuduće.

Nadbiskup Vukšić ukratko je govorio o životu mons. Čekade, spomenuvši da je rođen 1902. u Donjem Vakufu, u obitelji s petero djece, od kojih su još dvojica braće bila svećenici. Naveo je da je gimnaziju završio u Travniku, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu te da je za svećenika zaređen 1925. godine. Tri godine poslije doktorirao je teologiju u Rimu, a kao svećenik obnašao je različite povjerene mu službe. Posljednja među njima bila je služba župnika u Bosanskom Brodu, gdje ga je 1939. godine zateklo imenovanje za pomoćnoga vrhbosanskog biskupa. Tu je službu obnašao oko godinu dana jer je u ljeto 1940. imenovan skopsko-prizrenskim biskupom sa sjedištem u Skoplju, gdje je ostao do 1967. godine, kazao je nadbiskup Vukšić.

Naglasio je da je mons. Čekada za vrijeme Drugoga svjetskog rata, tijekom kojega je i sam mnogo trpio i bio njegova žrtva, ostao upamćen i kao biskup koji se zauzimao za sve ugrožene te jasno zastupao katolička moralna načela o dostojanstvu i pravima svake ljudske osobe. U tom je kontekstu posebno istaknuo njegovo hrabro zauzimanje za progonjene Židove u Makedoniji.

Spomenuo je da je Smiljan Franjo Čekada, uz obnašanje službe skopsko-prizrenskoga biskupa, 1946. godine imenovan i apostolskim upraviteljem Banjolučke biskupije. U Banju Luku dolazio je povremeno, prema pastoralnim potrebama, sve do 1951. godine, kada su ga komunističke vlasti protjerale iz grada i zabranile mu dolazak u Banjolučku biskupiju.

Kazao je da je mons. Čekada imenovan vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom 1967. godine te da je službu nadbiskupa i metropolita, koju je preuzeo 13. siječnja 1970., obnašao sve do smrti 18. siječnja 1976.

Nadbiskup Vukšić nadalje je podsjetio da su komunističke vlasti nakon Drugoga svjetskog rata progonile Katoličku Crkvu te zabranile djelovanje Vrhbosanske katoličke teologije, na kojoj je studij završio i mons. Čekada. Pritom su Crkvi oduzele najveći dio zgrade u kojoj se održava i simpozij, a taj je prostor nakon nacionalizacije prenamijenjen za necrkvene svrhe.

Istaknuo je da se Čekada nakon dolaska u Sarajevo 1967. godine snažno zauzeo za ponovno otvaranje odgojnoga zavoda za svećeničke kandidate i filozofsko-teološkoga učilišta na kojem bi studirali, što je ostvareno 1969. godine. Nadbiskupija je bila prisiljena otkupiti dio zgrade koji su joj prethodno oduzele tadašnje vlasti.

Nadbiskup Vukšić izrazio je radost što je KBF prihvatio prijedlog za organizaciju simpozija u povodu 50. obljetnice Čekadine smrti, istaknuvši da je riječ o „vrlo zaslužnom sinu Crkve i hrvatskoga naroda“. Naslov simpozija „Pastir Crkve, svjedok vremena i baštinik nade“ ocijenio je primjerenim prikazom Čekadina života i djelovanja.

Podijelio je i osobna sjećanja na nadbiskupa Čekadu, kojega je upoznao kao bogoslov 1973. godine u Sarajevu. Prisjetio se susreta s njim, sudjelovanja na misama koje je predvodio i slušanja njegovih propovijedi, istaknuvši da ga pamti kao dragoga biskupa, uljuđena gospodina, strpljiva sugovornika, vrsna propovjednika i pravoga svjedoka nade.

Nakon što je moderator vlč. Zadrić predavačima uputio uvodne napomene, prvo predavanje, pod naslovom „Nadbiskup Smiljan Čekada od Donjeg Vakufa do Skoplja (1902. – 1940.)“, održao je prof. dr. Milenko Krešić. Predstavio je životni put i djelovanje nadbiskupa Čekade od rođenja 1902. godine do imenovanja rezidencijalnim biskupom u Skoplju 1940. godine.

U izlaganju je govorio i o obitelji Čekada, iz koje su potekla trojica svećenika – Čedomil, Milivoj i Smiljan – te se osvrnuo na Smiljanovo školovanje i put do svećeničkog ređenja. Govorio je i o njegovim prvim svećeničkim službama, poslijediplomskom studiju u Rimu te službama koje je obnašao u Sarajevu nakon povratka iz Rima, među kojima se posebno ističe urednička služba u „Katoličkom tjedniku“. Osvrnuo se i na njegovo pastoralno i župničko djelovanje u Bosanskom Brodu, imenovanje pomoćnim vrhbosanskim biskupom i biskupsku službu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji te premještaj na službu rezidencijalnoga biskupa u Skoplju.

U nastavku simpozija planirana su predavanja: „Biskup Smiljan Čekada i makedonsko-kosovski Židovi u vrijeme Drugoga svjetskog rata“ (dr. sc. Albert Ramaj, Albanski institut, St. Gallen); „Skopsko-prizrenski biskup Smiljan Čekada i civilne vlasti u Makedoniji (1945. – 1967.)“ (prof. dr. Borče Ilievski, Filozofski fakultet u Skoplju); „Pastoralno djelovanje biskupa Smiljana Čekade u skopsko-prizrenskoj biskupiji (1940. – 1967.)“ (dr. sc. Llush Gjergji); „Povijesni kontekst djelovanja biskupa Čekade u Bosni i Hercegovini (1945. – 1951.; 1967. – 1976.)“ (dr. sc. Domagoj Novosel, Hrvatski institut za povijest, Zagreb); „Smiljan Franjo Čekada – apostolski upravitelj Banjolučke biskupije“ (dr. sc. Anto Orlovac) i „Smiljan Franjo Čekada – vrhbosanski nadbiskup i Nadbiskupija (1967. – 1976.)“ (dr. sc. Bojan Ivešić, generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine).

Sva će izlaganja biti objavljena u zborniku radova koji će ponuditi cjelovitiji i suvremeniji uvid u lik i djelo nadbiskupa Smiljana Čekade kao pastira Crkve, svjedoka vremena i baštinika nade.

Drugoga dana simpozija, u srijedu, 21. listopada, u 15 sati predviđena su izlaganja studenata o nadbiskupu Smiljanu Franji Čekadi, nakon čega slijedi rasprava, izvijestila je KTA.