Istina je prava novost.

Održano pješačko hodočašće Stadlerovim stopama

Sestre Služavke Malog Isusa zagrebačke provincije - provincijska glavarica s. M. Emanuela Pečnik, s. M. Rebeka Gačić i pročelnica za DPMI - zagrebačke provincije s. M. Zrinka Šutalo i vjernici laici pješačili su 250 kilometara Stadlerovim stopama hodajući od Stadlerovog rodnog Slavonskog Broda od župe krštenja do Sarajeva, vrhbosanske prvostolnice od 9. do 20. listopada.

Hodočašće je počelo u crkvi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu, mjestu gdje je Josip Stadler kršten. Nakon misnog slavlja i primanja prigodnih hodočasničkih putovnica, hodočasnici su se uputili preko graničnog prijelaza na rijeci Savi u Bosnu, prateći povijesni put prvog vrhbosanskog nadbiskupa. Tijekom jedanaestodnevnog hoda, hodočasnici su prolazili kroz župe i mjesta od Dervente, Foče, Doboja, preko Maglajskog svetišta, Žepča, Zenice, Čajdraša, Vjetrernice, Počulice, Dubravice, preko Viteza, Busovače, Gromiljaka, Blažuja do Sarajeva.

Hodočašće je bilo obilježeno nošenjem hodočasničkog križa koji je napravljen od slavonskog hrasta. Hodočasnički križ kao štit nosili su hodočasnici cijelim putem. Riječ je o uvećanoj replici Stadlerova pektorala (prsnog križa). U križ je ugrađen relikvijar s komadićem štole sluge Božjega.

Svaki dan hodočašća počinjali su slavljenjem euharistije i molitvom kojom su se duhovno pripravljali za dionicu puta određenog dana. Dan je bio obilježen osobnom i zajedničkom molitvom, moljenjem ružarija, moljenjem krunice Djeteta Isusa, krunicom Božjega milosrđa i pjesmama. Na svakoj dnevnoj postaji u hodočasničke putovnice svećenici župnici su im utiskivali prigodni pečat nakon misnih slavlja.

Ulazak u Sarajevo, osobito u katedralu Srca Isusova, u kojoj se nalazi i grob nadbiskupa sluge Božjega Josipa Stadlera, bio je vrhunac hodočašća.

Hodočasnici su, po dolasku u Sarajevo, posjetili i  druge ustanove koje je sagradio Sluga Božji Josip Stadler. Na kraju hodočašća upriličen je susret s postulatorom kauze dr.sc. don Pavom Jurišićem.