Misno slavlje predslavio je rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa (VBS) dr. sc. preč. Ivan Rako. Suslavio je tajnik vrhbosanskog nadbiskupa vlč. Marin Petrović.

U kapelici Samostana „Egipat“ okupila su se djeca iz Stadlerove kuće za djecu bez roditeljske skrbi „Egipat“, članovi Društva Prijatelja Malog Isusa (PMI), dobročinitelji, sestre Služavke Maloga Isusa, sestre franjevke i sestre milosrdnice.

Preč. Rako se u propovijedi osvrnuo na Tobiju i njegovog suputnika. „Pratio je Tobiju na putovanju, štitio ga od opasnosti i pomogao njegovoj obitelji; ali ono što nisu znali jest da njihov suputnik nije bio običan čovjek, nego arkanđeo Rafael. Tek na kraju otkriva se njegov pravi identitet. Tek tada su razumjeli da njihovo putovanje nije bilo prepušteno slučaju i da Bog nije bio odsutan ni onda kada ga nisu poznavali“, rekao je.

Naglasio je stoga da se u tome nalazi mjerilo kršćanskog života. „Nije dovoljno učiniti nešto dobro. Važno je i što svojim djelovanjem otkrivamo o Bogu. Jer moguće je pomagati drugima, a pritom tražiti vlastitu važnost. Moguće je služiti, a istodobno očekivati priznanje. Rafael nas uči da je istinska veličina služenja upravo u tome da čovjek ne zadržava druge na sebi, nego ih vodi prema Bogu“, kazao je propovjednik.

Preč. Rako se zatim osvrnuo na obilježavanje 136. obljetnice utemeljenja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa. „Kada je sluga Božji Josip Stadler utemeljio ovu Družbu, nije želio stvoriti samo još jednu ustanovu u Crkvi. Želio je da evanđelje postane konkretan odgovor na ljudsku bijedu, napuštenost i siromaštvo. Shvatio je da se vjerodostojnost kršćanstva ne dokazuje samo ispravnošću onoga što propovijedamo, nego i ozbiljnošću s kojom pristupamo čovjeku koji nas treba. Jer što vrijedi govoriti o Božjoj ljubavi ako čovjek pokraj nas ostaje bez iskustva te ljubavi?“, napomenuo je.

Osvrnuo se potom na naziv Družbe čija se obljetnica utemeljenja slavila u tom trenutku. „(…) Naziv Služavke Maloga Isusa nosi snažnu teološku poruku. U središtu toga imena nije Bog koji se nameće snagom, nego Bog koji dolazi u slabosti djeteta. Svemogući Bog postaje ovisan o ljudskoj brizi. Onaj koji sve uzdržava dopušta da ga drugi nose na rukama. Mi veličinu najčešće povezujemo s moći, samostalnošću i utjecajem, a Bog svoju veličinu objavljuje u malenosti. Time zauvijek mijenja naše razumijevanje čovjeka. Od trenutka kada je Bog postao dijete, nijedna ljudska slabost više ne može biti razlog da čovjeka smatramo manje vrijednim“, istaknuo je propovjednik.

U nastavku propovijedi preč. Rako je ustvrdio da 136 godina postojanja Družbe „nije malo“. „Iza toga broja stoje generacije sestara, brojna djela ljubavi, nebrojene žrtve i molitve. Isusova riječ danas nas ne poziva da ostanemo samo zagledani u ono što je bilo. Ona nas poziva da vjerujemo kako Bog još uvijek ima što reći i učiniti. Prošlost je razlog za zahvalnost, ali ne smije postati zamjena za budućnost. Tradicija je dragocjena samo ako u nama čuva živim ono zbog čega je nastala. U protivnome, možemo postati čuvari uspomena, a prestati biti svjedoci evanđelja“, rekao je.

Pri koncu propovijedi preč. Rako poručio je sestrama: „Drage sestre, najveća zahvalnost za 136 godina vaše povijesti nije samo u tome da sačuvate primljenu baštinu, nego da joj ostanete vjerne u okolnostima današnjega vremena. Vjernost karizmi ne znači neprestano ponavljati ono što su činile prethodne generacije, nego s istom evanđeoskom odlučnošću odgovoriti na potrebe čovjeka našega vremena.“

„Jednoga dana neće biti presudno koliko smo puta govorili o ljubavi, koliko smo planova ostvarili ili koliko smo priznanja primili. Pred Bogom će ostati ono što je od naše vjere postalo život. Ostat će dobro koje smo učinili kada ga nitko nije vidio, čovjek kojega nismo zaobišli i nada koju smo nekome uspjeli vratiti“, zaključio je propovjednik.

Nakon misnoga slavlja zajedništvo je nastavljeno za obiteljskim stolom uz okrepu i pjesmu.

Na početku objeda provincijska glavarica s. M. Kristina Adžamić pozdravila je nazočne i zaželjela im dobrodošlicu. Pri kraju slavlja održala je govor u kojemu je zahvalila svima, a ponajviše Bogu na darovima i milostima koje je izlio na Družbu.

Izrazivši zahvalnost Bogu, provincijska glavarica zahvalila je i svećenicima koji prate tu redovničku obitelj, prisutnim sestrama franjevkama i sestrama milosrdnicama na zajedništvu u proslavi.

Posebnu hvalu uputila je i okupljenim sestrama za njihov doprinos organizaciji proslave. Na koncu se obratila djeci iz kuće „Egipat“, istaknuvši da je 136. obljetnica utemeljenja ujedno i njihovo slavlje, budući da oni čine sadašnji naraštaj onih kojima sestre služe i u kojima prepoznaju maloga Isusa, izvijestila je Katolička tiskovna agencija.